Jedan od najprepoznatljivijih novinara s ovih prostora, Goran Milić bio je prvi direktor programa i vijesti od osnivanja Al Jazeere Balkans 2011. do 2016. godine.

U poduljoj emotivnoj objavi na svom Facebook profilu Milić se prisjetio kako je od malog broja profesionalaca za nekoliko mjeseci stvorena ozbiljna redakcija s uređivačkom politikom i tehničkim standardima koji su, prema njegovim riječima, u mnogo čemu nalikovali onim BBC-a.

'Ugašena je Aljazeera Balkans, čiji sam bio prvi direktor Programa i Vijesti od 2011 do 2016. Od šačice ljudi koje su predvodili inventivni, konektirani i multidisciplinarni Edhem Fočo, i s balkanskim podnebljem i mentalitetom dobro upoznat ali vidljivo odmaknut od lokalnih poroka i manjkavosti, Tarik Ðođić, te uz nekolicinu inženjera, za nekoliko mjeseci je stvorena kompanija s jasnim uputstvima, da nisu mogla biti jasnija.

'Ako si urednik, onda nisi na ekranu'

200 stranica pravila snimanja, montaže, trajanja priloga... Ako si prezenter, onda čitaš ono što je urednik napisao. Ako si urednik, onda nisi na ekranu i ne čitaš vijesti. Kodeks ponašanja, snimanja, uređivanja napisali su znalci iz BBC-a, uz konzultaciju s Dohom, i sve je vrlo slično statutu BBC-a, osim što na početku ne piše BBC PROMOVIRA BRITANSKI NAČIN ŽIVOTA', opisao je čuveni novinar i nastavio:

'Ne piše, jer je moto Aljazeere bio 'Dajemo glas onima bez glasa.' A ne promovira se ničiji način života jer je Aljazeera Network kompanija sa djelatnicima iz 80 nacija i nijedna od njih nije u izrazitoj većini. U sferi prava zaposlenika, nisam upoznao sređeniju I velikodušniju kompaniju od AJB, pod uvjetom da se postavljeni zadaci realiziraju. Bilo je puno tehnoloških inovacija, mladi ljudi su uživali što svake godine stiže nešto novo, što nitko još nema u državama gdje se emitiramo. Međusobno uvažavanje u AJB neću idealizirati, jer mi se ionako ne bi vjerovalo, ali znam da se ni u jednoj redakciji (a bio sam u bezbroj njih od 1970 do danas) nije pojelo toliko torti za rođendane I rođenja. Nitko sretniji od nas kad se rodi nova beba, a rodilo ih se...', istaknuo je.

Opisao je i kako su se na velikim događajima, svi mobilizirali kao da je vojna vježba.

'Plaće velike, ali i učinak je veliki. Pripremiti se za 28-30 sati(!) vijesti na mjesec kao norma prezentera, nije lako. Zbog svega ovoga, premda već dugo ne radim za AJB, osjećam potrebu da se priključim ovom velikom broju ljudi kojima je žao što su ostali bez posla, što se ugasio program AJB, kao i neki drugi projekti Aljazeerine mreže. Ali s druge strane, kao novinar koji dugo pamti, poručujem mlađim kolegama da ne gube previše vremena na žalovanje za prošlim godinama nego da ostanu ambiciozni i uvjereni u svoje znanje krenu dalje. Godine provedene na Aljazeeri, vidjet ćete, bit će vam odlična referenca. Ne misle svi kao Ben Gvir da je Aljazera 'teroristička'. Ono što bih ja želio u ovim danima to je da se osigura čuvanje goleme arhive AJB koja će u nekim budućim vremenima biti dobra podloga za rasprave kakvi smo bili, čime smo se bavili, što smo hvalili a što kudili', poručio je Milić.