Samo jedan takav centar dnevno proguta količinu vode dovoljnu za grad od 50 tisuća stanovnika, dok lokalnim stanovnicima računi divljaju. Sve se radi iza zatvorenih vrata, lokalne vlasti potpisuju ugovore o tajnosti, a tehnološki giganti tuže svakoga tko im pokuša stati na put, piše The Guardian. Ipak, najpoznatija američka aktivistica Erin Brockovich poručuje da od ove borbe ne misli odustati, bez obzira na snagu i bogatstvo protivnika.

'Ovo je Hinkley na steroidima'

Kada je u travnju na svojoj stranici objavila poziv građanima zabrinutima zbog izgradnje podatkovnih centara u njihovoj blizini, Brockovich je u samo mjesec dana primila gotovo četiri tisuće poruka. Tehnološke tvrtke oduvijek grade ovakva postrojenja, ali objekti namijenjeni umjetnoj inteligenciji potpuno su druga priča. Za nju je to 'Hinkley na steroidima', s jasnom aluzijom na slavni slučaj iz 1993. godine kada je za stanovnike tog kalifornijskog gradića izborila odštetu od 333 milijuna dolara, a slučaj je dobro poznat široj javnosti zahvaljujući filmu 'Erin Brokovich' u kojem ju je utjelovila Julia Roberts. No nije riječ o nekoliko stotina kvadrata sa serverima. Jedan od novih centara nedavno odobrenih u Utahu površinom će biti dvostruko veći od njujorškog Manhattana.

'Ovo nije priča o umjetnoj inteligenciji, taj duh je već izašao iz boce. Ovdje se radi o masivnim strukturama i onome što rade okolišu', pojašnjava Brockovich. Problem leži u fizičkoj infrastrukturi koja guta stravične količine vode i energije na uštrb poljoprivrede i lokalnog stanovništva. Mnogi od tih objekata grade se u područjima koja već godinama pate od teških suša.

Ljudi lude od buke, a računi lete u nebo

Građani joj svakodnevno šalju očajničke poruke. Ljudi se žale na nesnosnu buku generatora koji rade dan i noć, iznenadne nestanke divljih životinja, ali i račune za vodu koji su preko noći skočili s dvadesetak na čak 350 dolara. Najgore od svega jest što većina ljudi o ovim megaprojektima sazna tek kada bageri prekopaju teren.

'Grozno je čitati poruke ljudi koji mi pišu da luduju 24 sata dnevno, da sve zuji i bruji i da to mora prestati', priča aktivistica. Lokalne vlasti potiho mijenjaju prostorne planove, a kada se stanovnici pobune i pritisnu političare da zaustave radove, korporacije odmah uzvraćaju udarac višemilijunskim tužbama. Teksas bilježi klasičan slučaj takvog zastrašivanja u kojem je lokalna samouprava pod pritiskom javnosti proglasila odgodu gradnje, samo kako bi brzo povukla odluku nakon što je tehnološki div uzvratio tužbom teškom 100 milijuna dolara.

'Ponašaju se kao da smo zakoračili u svijet u kojem su zakoni i demokracija jednostavno poništeni', dodaje Brockovich.

Europa također puca po šavovima

Apeli za pomoć odavno su probili granice Amerike pa joj poruke masovno stižu iz Australije, Indije, Irske i Škotske. Samo Europska unija trenutno ima više od 2200 ovakvih centara, pri čemu lavovski dio otpada na Njemačku, Francusku i Nizozemsku. Koliko je situacija dramatična, pokazuje podatak da se energija potrebna za jedan napredniji AI sustav može usporediti s potrošnjom čak 250 tisuća prosječnih europskih kućanstava.

'Glavni tajnik UN-a nedavno je rekao da jedan takav centar pojede struje kao 100 tisuća domova, a najveći će uskoro trošiti 20 puta više. To je nevjerojatno', zgraža se aktivistica. Zbog ovakvog isisavanja energije, u Dublinu je već uveden moratorij na novu gradnju.

Rješenje, tvrdi ova 66-godišnjakinja, leži isključivo u lokalnom udruživanju i traženju jasnih studija o utjecaju na okoliš. Iako otvoreno priznaje da je sada u mirnijoj fazi života te želi provoditi vrijeme uz svojih šestero unučadi, s osmijehom poručuje da tehnološkim divovima neće samo tako prepustiti netaknutu prirodu i osnovne izvore za život. 'Borit ćemo se. Istina je da oni imaju sav novac ovoga svijeta, ali mi imamo ljude i glas', zaključuje odlučno Erin Brokovich.