S tri godine išla je na satove plesa, a poslije i glume u Zagrebačkom kazalištu mladih. Šest godina trenirala je sinkronizirano plivanje. Uz mamu je zavoljela kazalište i književnost, a uz tatu film i glazbu. U srednjoj školi išla je u debatni klub, pisala priče i eseje. Već je ostvarila respektabilnu karijeru: igrala je u nekoliko predstava, glumila Martu u filmu Eduarda Galića 'Za ona dobra stara vremena', a oni koji su pratili seriju 'Besa' sjećaju je se kao kćeri mafijaša. Uloga Lole, kojom je osvojila simpatije gledateljstva, prvo joj je iskustvo u velikoj TV seriji. Upravo smo o njoj i započeli razgovor.

Na audiciju za seriju došli ste za jednu od sporednih ženskih uloga. Kako ste reagirali kad ste saznali da ćete biti glavna jer vam je to prva uloga u nekoj seriji?

Iskreno, nisam bila sigurna želim li to. A onda sam posložila pluseve i minuse i odlučila se baciti na glavu. Sad znam da mi je to bila jedna od boljih odluka u životu.

Nedavno je pala zadnja klapa serije. Što ćete uvijek pamtiti sa snimanja?

Ljude. Stekla sam nekoliko ozbiljnih prijatelja. Osim toga, ekipa. Cijela ekipa. Malo ljudi izvan ovog posla, a i u njemu znaju koliko su bitni ljudi iza kamere. Bez njih ništa od onoga što u konačnici gledate ne bi bilo moguće. Ludo uigrani, profesionalni i dragi ljudi koji su zaslužni za sve ovo.

Glumačka postava je velika. S kime ste od kolega sa seta odmah kliknuli, osim Slavka Sobina?

Hvala što ste ga vi istaknuli da ne moram ja. ️Ni za koga ne mogu reći da ne bih s njim popila kavu ili opet radila. Ali ljudi s kojima sam baš kliknula... Momčilo, Marko, Vlado, Olga, Martina, Vlasta, Linda... Ali kažem, baš svi će mi ostati u divnom sjećanju.

U intervjuima vaše kolege nerijetko ističu kako je tempo snimanja serije takvog formata jako naporan. Kako je bilo vama?

Naporno je. Ali ja sam izašla s Akademije, na kojoj sam provodila 12 sati dnevno, odmah otišla u Varaždin, u kojem sam imala probe za dvije predstave, vozila tamo i nazad za Zagreb i onda počela snimati. Tako da nisam navikla na puno sporiji tempo.

Dobili ste sjajne kritike za svoj rad i vjerujem da vam to daje vjetar u leđa, motivaciju da idete dalje. Postoje li kod vas tabui ili ste za ulogu spremni, primjerice, skinuti se do kraja, poljubiti ženu, drastičnije promijeniti izgled?

Definitivno je vjetar u leđa. Za mene ne postoje tabui. Skinula sam se do kraja, ne znam zašto bi bio problem poljubiti ženu, a drastična promjena izgleda, dapače. Jedino što ne poštujem pretjerano je 'gluma for real'. Ne znam zašto bi onda postojala gluma kao takva, zašto se onda školujemo, ako ćemo primjerice pijanstvo igrati pijani.

U Crnoj Gori snimali ste 'Besu', jednu od skupljih serija s ovih područja. Kakvo iskustvo nosite sa snimanja ondje? Osim što su produkcijski uvjeti drukčiji od ovdašnjih, što ste novo usvojili i uočili?

Moram kucati u drvo za sva svoja dosadašnja iskustva, pa tako i za ovo. Još jedan projekt koji mi je omogućio da upoznam inspirativne, ubertalentirane i pametne glumce te predivne ljude. Naučila sam što su to profesionalizam, uigrana ekipa i ljubav prema poslu. I ekipa i glumci bili su iz regije i svijeta. Upoznala sam i imala priliku raditi s glumcima iz Albanije, Slovenije, Srbije, Crne Gore...

Pročitala sam da biste rado zaigrali u 'Senkama nad Balkanom' te da vam je Edward Norton od djetinjstva najdraži glumac. S kim biste od naših umjetnika voljeli raditi?

Nisam sigurna da sam rekla da bih igrala u 'Senkama nad Balkanom', ali naravno da bih. A Edward Norton nije mi najdraži glumac iz djetinjstva, nego bih s njim rado zapela u liftu, a od naših umjetnika zaista ne mogu izdvojiti jednog ili jednu.

Jeste li ikada razmišljali o glumačkoj karijeri izvan Hrvatske? Smatrate li da naša scena pruža dovoljno mogućnosti mladim glumcima?

Zasad ne osim regije. Ali tko zna? A što se tiče pozicije mladih glumaca, ja se ne mogu požaliti, ali ne, nema dovoljno mogućnosti. Iskreno, ne znam kad sam zadnji put bila na audiciji.

Tata vam je bio roker i u mladosti imao svoj bend, a ujak je bio bubnjar grupe Kawasaki 3p. Imate li vi glazbenih ambicija, poput nekih kolegica?

Nemam. Naravno da bih za ulogu mogla otpjevati ili odsvirati nešto, ali nemam glazbenih ambicija.

Dečko vam je bivši MMA borac. Pratite li borilačke sportove? Kakve sportove inače volite, trenirate li što?

Ne pratim, dapače ne volim. Iako nije loše izbacivanje energije na vreći. Trenirala sam svašta, najduže ples i sinkronizirano plivanje.

Šoping smatrate gubitkom vremena i novca. Kako to onda rješavate kad morate?

Psihički se pripremim, uđem, uzmem ono što sam zamislila, izađem. Brzo i efikasno.

Kako izgledaju trenuci vašeg opuštanja? U čemu uživate osim u poslu?

U ljudima, hrani i vinu.

Što radite i kako ubijate vrijeme u karanteni?

Neopisivo mi fale ljudi. Shvatila sam da nisam stvorena za to da budem doma i sama. Iako jesam doma, naravno. Došla sam roditeljima i sestri, pijemo kave, razgovaramo, gledamo serije, čitam, opet kava, spavanje, hrana. Mislim da nam je svima isto.