U drugoj sezoni serije 'Sjene prošlosti', Dajana Čuljak je nijansirala Paulu prema tišem, zrelijem karakteru – manje buke, više sluha – pa su njezine sitne geste postale važnije od velikih ispada. Kad padne zadnja špica, uz zaplete i rasplete, Paula će uz Dajanin potpis ostati kao srce kontroverze i jedan od najživljih televizijskih portreta sezone.

Široj publici postala je prepoznatljiva ulogama u serijama 'Nemoj nikome reći', 'Novine' i 'Čuvar dvorca', a na pozornici je ostvarila zapažene uloge u naslovima poput 'Živjet ćemo bolje', 'Zaljubljeni Shakespeare', 'Mandragola' i 'Mnogo vike nizašto'. Dobitnica je više priznanja, među kojima je Nagrada hrvatskog glumišta za glavnu žensku ulogu u drami. S ovom sjajnom glumicom popričali smo za tportal.

Koliko se lik Paule, mnogim gledateljima jedan od najdražih, promijenio u drugoj sezoni 'Sjena prošlosti'?

U drugoj sezoni Paula se mijenja jer shvaća da mora sagledati stvari uz drugog kuta, a ne samo svog, i ostaviti ego po strani. I dalje je uznemiruje sve i svašta, ali polako dolazi do toga da zaista čuje svoje bližnje i trudi se oko odnosa.

Kako je uopće izgledala priprema: istraživanje, dijaloške probe, fizička ili vokalna tranzicija lika Paule?

Puno smo razgovarali, glumci između sebe, a isto tako s redateljima i redateljicom. Kroz čitanje scene dođemo do još nekih detalja koji nam padnu na pamet da bismo ih mogli dodati, pa tako i napravimo. U svakom slučaju, to je zanimljiv proces i uživala sam.

'Ništa ne nosim kući...'

Koju je Paulinu osobinu najteže opravdati, a koju najlakše voljeti?

Najteže je opravdati njezinu spremnost na 'izdaju' partnera ili prijateljice, pa i same sebe u trenutku panike ili kad se osjeća ugroženo. Najlakše voljeti? Hm... možda upravo djetinjasto ponašanje koje ne ide iz zlobe, nego nemoći, pa je ne možeš shvatiti ozbiljno, nego bi se najradije počeo smijati dok ona histerizira poput djeteta.

Koje ste njezine osobine spontano 'ponijeli' kući, a koje ste strogo ostavili na setu?

Ništa ne nosim kući, neka nje tamo gdje joj je i mjesto, haha. Jedino što sam komentirala još dok smo snimali prvu sezonu je da sam privatno (naravno, u zafrkanciji na kavama s ekipom) počela preokretati očima, što prije nisam radila.

Možete li izdvojiti scenu koja vam je bila najzahtjevnija fizički, a koja emotivno?

Fizički najzahtjevnija bila je tučnjava između nas četiri prijateljice jer smo morale biti točne i pažljive, a opet da to izgleda uvjerljivo i da nije 'pipkavo' – bilo je zabavno, ali i zahtjevno. Emotivno zahtjevnije bile su scene odmah nakon tučnjave – trenutak Edine smrti i sve što je uslijedilo poslije: panika, suze, očaj...

Jedini ritual koji joj treba

'Sjene prošlosti' inačica je turske serije 'Osveta u štiklama'. Jeste li gledali tu seriju ili makar pogledali koju epizodu kada ste pristali biti dio hrvatske verzije?

Kad sam pristala raditi seriju, pogledala sam samo neke scene, seriju ne. Nisam ni htjela jer ne želim ulaziti u zonu kopiranja nečega što je stvorila glumica u turskoj seriji. Htjela sam stvoriti svoju Paulu, isto kao što su i moje kolegice i kolege stvorili svoje likove.

Imate li neki mali ritual prije snimanja bez kojeg ne krećete u kadar?

Smijeh i dobro raspoloženje su jedini ritual koji mi treba. Onda je sve lakše.

Kako gledate na vlastite sjene iz prošlosti?

Nastojim ne vući repove i rješavati stvari što je direktnije moguće i otvorenog uma. Živi i pusti druge da žive.

Kad se u vama prvi put probudila želja za glumom?

Kad sam bila u osnovnoj školi i krenula na Lidrano. Shvatila sam da je scena moj bijeg od pubertetskih briga i poželjela imati to svaki dan.

Što biste poručili onoj srednjoškolskoj Dajani koja je sanjala Akademiju?

Samo hrabro, nemaš pojma koliko ćeš se promijeniti i osloboditi.

Koji to problemi muče hrvatsko glumište, pa i vas?

Puno toga nas muči, ali drago mi je da komuniciramo između sebe i nastojimo malo-pomalo mijenjati stvari na bolje. Isto kao i u drugim poslovima, uvijek ima prostora za napredak i više ljudskosti u svemu tome.

Šetnje i igra s psom kao terapija

Što vam je gluma najviše otkrila o ljudima, što o sebi, a što o svijetu?

Otkrila sam da smo svi mi dajemo najbolje od sebe, da želimo da se naš glas čuje, da dijete u svakome od nas uvijek dobro reagira na pohvalu, nježnost, strpljivost i razumijevanje, a s druge strane, grubost ili ignoriranje polako nas ubija i čini od nas nešto što nismo. Ono što me veseli je da uvijek možemo pozitivno utjecati jedni na druge i širiti to oko sebe.

Za glumicu je važno biti i u dobroj formi – kako s time izlazite na kraj, stignete li i dalje na pilates?

Pilates je trenutno u stagnaciji jer mi je raspored poprilično kaotičan. Ali istezanje prije spavanja je ključno. Tijelo od stresa i umora bude u grču pa mu treba dati malo ljubavi i mira prije sna. Nedostaje mi trčanje pa planiram ovih dana i to, dok nije stisla zima. Šetnje i igra s psom su mi terapija. Isto tako šetnje u prirodi s prijateljima i puno smijeha!

Kako izgleda vaša zona komfora? Otkrijte nam barem malo vaš svijet u kojem se punite i regenerirate.

Sauna, masaža, dobra knjiga doma na kauču, biljni čaj. Jako sam društvena, ali onda ona druga strana mene traži tišinu i introspekciju.

Kakve su vam želje i planovi – privatni i poslovni?

Pripremamo novu predstavu u mom matičnom kazalištu Komedija - 'Ponos i predrasude'. Jako se veselim, a nemam nekih posebnih želja. Upravo sad dok tipkam vozim se na set i imam želju za kavom! (smijeh)