Govoreći o izazovima stvaranja dokumentarnog serijala 'Dosje Jarak', Andrija Jarak je otkrio koliko je takav projekt zahtjevan i dugotrajan.

'Treba ti, ako se sve zvijezde poklope, najmanje mjesec dana da dogovoriš goste i da ih snimiš, i još barem mjesec dana da to montiraš. Svaka minuta mora imati priču. Izbjegavamo rekonstrukcije. Svaki kadar mora govoriti sam za sebe', istaknuo je. Kako kaže, zbog složenosti produkcije i osjetljivosti tema, nije moguće raditi više od nekoliko epizoda godišnje.

'Nitko nije rekao ni riječ'

Progovorio i o trenucima koji su ga osobno obilježili.

'Ima nekoliko situacija koje nikada neću zaboraviti - Kornatsku tragediju, miris izgorjelog ljudskog tijela, prvi odlazak u Srebrenicu, prvi razgovor s majkama koje su izgubile djecu. Radio sam i priču o silovanim ženama iz Vukovara. Jedna mi je gospođa pričala kako su joj silovali kćer, dok su nju držali da to gleda. Snimali smo roditelje Ivane Hodak. Bilo nas je osam u ekipi, a snimanje je trajalo tri sata. Nitko nije rekao ni riječ. Ispred tebe su dvoje ljudi koji su izgubili sve što su imali u životu. Što tu možeš reći? To su snimanja koja te obilježe za cijeli život. Kad ti netko tako nešto ispriča, to ti uđe pod kožu zauvijek. Ako te takve stvari ne dotaknu, nisi čovjek, izjavio je.

Ispričao je i da ga novinarstvo i dalje ispunjava te da vjeruje u njegovu budućnost.

'Slobodu u novinarstvu nitko ti neće pokloniti, za nju se moraš izboriti sam. Moraš imati stav, znati što želiš i ne odustajati, čak i kad ti se čini da nitko ne sluša. Vjerujem da novinarstvo ima budućnost, ali samo ako u njega uđu mladi ljudi koji se ne boje postavljati pitanja i tražiti istinu. Ovaj posao nije lagan, ali ako ga radiš pošteno i s vjerom u ono što radiš, onda vrijedi svake minute', poručio je omiljeni reporter.