Robert Knjaz u novim se projektima vratio svom omiljenom terenu – seciranju naših naravi i mentaliteta. Kroz oči splitsko-američkog zeta Codyja McClaina Browna u novom serijalu istražuje najveće hrvatske enigme, od smrtonosnog propuha i borbe tko će platiti kavu do potrage za misterioznim majstorima, dok u slavljeničkim emisijama odaje počast TV legendama i onoj tihoj vojsci iza kamera bez koje bi ekran ostao crn.

U velikom razgovoru za tportal dobrovoljno se prijavio kao 'kandidat za promatranje', otvoreno komentirao internetske podvale da je na samrti i članke o zaradi svoje produkcije, a usput nam objasnio zašto je smijeh i dalje naše jedino pravo oružje protiv sveopće grintavosti.

Godinama ste vodili Hrvate po svijetu, a sada ste doveli Amerikanca da nam objasni tko smo zapravo. Kada naše navike pogledate kroz oči Codyja McClaina Browna, jesmo li mi zapravo nacija genijalaca ili kolektivni slučaj za promatranje?

Hahahah pa kako tko, imamo masu genijalaca, a imamo i kandidata za promatranje, malo ozbiljnije, evo recimo javljam se dobrovoljno. Ali ako gledate kroz Codyeve oči on nas sve gleda sa simpatijom jer mnogi običaji koje mi Hrvati imamo i nama su svakodnevni , njemu su jaako neobični i simpatični. Zato u svakoj od 12 epizoda obrađujemo jedan naš običaj i zabavne zavrzlame kroz koje Codyi prolazi u Hrvatskoj.

Propuh je kod nas opasniji od metka

U serijalu obrađujete sve, od višesatnog ispijanja kave i mitskog straha od propuha do nošenja vrećice s darovima kad se ide u goste. Koja je naša navika Codyju do danas ostala apsolutna enigma, ma koliko se vi trudili objasniti mu je?

Sve pobrojane, jer ih oni u Americi nemaju. Naprimjer kad si rođen ovdje onda se u kafiću ljudi naguravaju i hvataju za gušu tko će platiti rundu, što je u USA nezamislivo, jer se ponegdje i 5 dolara dijeli na 4 računa. Ameri ne poznaju propuh već samo strujanje zraka a kod nas je propuh jedna od najsmrtonosnijih pojava, opasnija i od metka. U goste se pak nikada ne ide praznih ruku, a 10 deka kave, bombonjera, pa ako treba i najlonke i 'unučić' kod nas mogu otvoriti mnoga vrata. A tek kad je Cody mislio da je u plastičnoj boci Cole voda i onda išao njome gasiti požar, a naravno bila je rakija… dobro da nije izgorio.

U najavi se spominjala i potraga za parkingom, kupnja namještaja i, među ostalim, vječno pitanje: 'Kako pronaći pouzdanog majstora?' Jeste li tijekom snimanja uspjeli pronaći odgovor na tu najveću hrvatsku misteriju?

Ajme, to je stvarno najveći izazov, tko to riješi smiješi mu se Nobelova. I dok ovo pišem i sam čekam majstora koji je još u lipnju obećao da će uskoro riješiti popucalo staklo. A stavio sam i crveni tepih, ružine latice su spremne, a njega nema… Najbolje je kad ti majstori kažu dan kad će doći , ali ne i vrijeme pa ti dežuraš cijeli dan, sve si poslove odgodio, a oni se ne pojave. Ali ne smiješ ništa reći da se ne zamjeriš, jer tek onda neće doći… Majstori su veće face od predsjednika država, oko njih se više titra i samo mi je žao da moja djeca nisu išla za keramičara, vodoinstalatera ili staklara.

Naglasili ste da cilj serijala nije ismijavati Hrvate, već pokazati naše mane i vrline s toplinom i samoironijom. Kako danas, kada se svi lako uvrijede na sve, snimiti humorističan serijal o nacionalnim osobinama, a da nitko ne digne nos?

Cody je korektan i nikada ne prelazi tu liniju uvrede, jer cijeli serijal je o njegovom životu i njegovom pogledu na nas, a to je uvijek zabavno, ali nikad uvredljivo. Tako da vjerujem da će se ljudi zabaviti, prateći sve peripetije koje Codyi prolazi učeći kako biti Hrvat i kako preživjeti kod nas i s nama.

Desetljeća afera napravila su nas grintavima

Naslov serijala sugerira borbu za opstanak. Što je vama danas najteže 'preživjeti' u našoj svakodnevici: birokraciju, cijene, vječni pesimizam ili nešto sasvim deseto?

U Codyevom slučaju je to borba sa milijun svakodnevnih hrvatskih navada. A meni se čini da su nas desetljeća negativnosti, afera i pljački naše zemljice koje svako malo iskoče sa svih vijesti i portala toliko traumatizirale da smo sada više grintavi nego prije 30-tak godina. Možda je tako i zato što se često čini da nema pravde i adekvatne kazne za krivce koji ju zaslužuju. Više je i Internet negative te hejterskih komentara iako smo po prirodi vedra nacija. Taj pesimizam nam je stran, a nekako se uvukao u dosta toga. Ali ipak je oko nas puno lijepih osoba, ljudi i događaja tako da nema predaje, nakon oluje uvijek dolazi sunce. Zato i pokušavam raditi vedre projekte jer je ljudima dosta negative.

Što ste zaključili tijekom snimanja, koja je naša najjača 'supermoć' u preživljavanju svega što nas snađe?

Smijeh je najbolji lijek za sve bolesti. I to vrijedi za cijeli svijet, bez obzira bili mladi ili stari, siromašni ili bogati, smijeh je univerzalni jezik i svi ga vole i razumiju i uz njega je lakše preživjeti sve oluje koje ti život pripremi.

Unatoč svim našim apsurdima, Cody je odlučio ostati i ovdje graditi život. Što mislite, što je to u našem 'neredu' što strance toliko privuče da im uređena i sterilna društva iz kojih dolaze odjednom postanu dosadna?

Ima na internetu jedna karta 'gostoljubivosti' u kojoj su označili zemlje gdje će svakog gosta namjernika poslužiti i hranom i/ili pićem među kojima smo i mi, što dosta govori o našem mentalitetu koji ne možeš ne zavoljeti. Još uvijek smo topla nacija koja voli socijalne kontakte i ljudi su nam ipak većinom važniji od karijere i novaca, a nadam se da će tako ostati.

Desetljeća velikana u deset minuta

U serijalu 'Moj album' ulazite u privatne arhive 15 televizijskih legendi. Kako je izgledalo kopanje po starim fotografijama i uspomenama s ljudima uz koje su odrastale generacije – je li bilo više suza, nostalgije ili provala smijeha?

To je koncept koji sam davno radio za HTV3 a inspiracija je bio Andy Warhol i njegovo proročanstvo da će jednom svatko imati 15 minuta slave… Tada smo snimali random gledatelje HTV-a, a sad smo zbog 100 godina Hrvatskog radija i 70 godina televizije, prikazali živote i karijere ljudi koji su gradili televiziju te desetljećima bili gosti u našem dnevnom boravku i na našim ekranima. U ovom projektu je prva violina i izvođač bila Maja Prištof i ona se nalistala albuma TV zvijezda koje su sada u penziji i uživala u svim tim prebogatim karijerama i životnim pričama.

Format epizoda je izuzetno dinamičan – svega deset minuta. Koliko je bilo teško u samo deset minuta sažeti desetljeća nečijeg života, karijere i televizijske povijesti?

To je bio natječaj za kratke forme, čak je trebalo biti 5 minuta, ali to je zbilja prekratko. Malo jest šteta da nismo napravili serijal po 26 minuta o svakom od tih TV i radijskih velikana, ali o tome ja ne odlučujem. Ovako smo probali listanjem osobnih fotografija od rođenja do danas, brzinski zaviriti u njihovu intimu i oživjeti emotivne događaje koji su ih obilježili.

U zadnje vrijeme izašlo je nekoliko lažnih članaka s vama, a neki se s guštom bave i vašim financijama.

Da bili su neki scamovi o privođenju, pa da sam na samrti i slično, ne znam tko to radi i čemu to služi. A u zadnje vrijeme izlaze i neki članci o javno dostupnim informacijama o prihodima moje produkcije Sirovina i sinovi d.o.o. i uvijek naslov implicira nešto loše, a sve je čisto i dostupno svima. Kao 'Knjaz nema zaposlenih, a ostvaruje prihod taj i taj…'. Istina je da imam samo jednu stalnu zaposlenicu Martinu koja mi drži hladni pogon i tri čoška firme. Jer iako na svakom TV projektu radi 30 tak ljudi, većina je suradnika freelancera sa svojim obrtima i firmama, ne žele se uz nikoga vezati jer rade paralelno na više projekata i za više poslodavaca. Baš kao i ja. A malo ljudi zna da veliki dio naših prihoda dolazi od namjenskih spotova i filmića koje smo u ovih 30 tak godina napravili barem 400 za mnoge hrvatske kompanije tipa Spar, Zaba, JGL, AZ fond, BAT, A1, HT, Valamar, Croatia Osiguranje, Atlantic, Zagrebačka pivovara, Croz, RBA, Badel itd.. Jer bez njih bi teško izgurali i ove duge TV projekte koji se rade godinu dana kao 'Hrvatski velikani' ili 'Hrana', jer uplate su na početku i tek na kraju. Evo trenutno čekam zadnju ratu za 'Znamo li što jedemo 2' emitiranu ovo proljeće, koju sam počeo raditi prije 19 mjeseci. Zato sam još na OTV-u napravio jingle 'Sponzori Bog vas blagoslovio', jer da nije njih možda ne bi ni radili TV produkciju.

Labirint na Prisavlju i nevidljiva armija iza kamere

Podaci koje iznosite o HRT-u u 'Putoknjazu' zvuče nestvarno: 32 kilometra hodnika, 200 zahoda i dovoljno kabela da spoje Zagreb i Island. Jeste li se i vi katkad izgubili u tom labirintu na Prisavlju i koji je najbizarniji kutak te zgrade?

Hahaha svatko se bar jednom izgubio na televiziji. To je također slavljenička emisija i pokušaj da u 52 minute prikažem sve nepoznate detalje koji čine HRT. No, ovdje nismo pokazali samo poznate osobe, već je naglasak bio na svim onim nepoznatim vrijednim ljudima koji proizvode program. Osim toga svi mi koji plaćamo pretplatu njome gradimo tu televiziju i ulažemo u opremu pa sam mislio da bi trebalo pokazati ljudima kako izgleda njihovo vlasništvo i koliko je to impozantna telka po gabaritima, opremi i mogućnostima. I šteta bi bilo da propadne pod naletom interneta ili lošeg vođenja jer to smo stvarali svi mi i naši roditelji i trebalo bi koristiti našoj djeci i unucima, makar i u nekom novom suvremenijem ruhu.

Emisija se bavi 'nevidljivim ljudima' iza kamere koji godišnje proizvedu milijune minuta radijskog i televizijskog programa. Zašto nam je danas, kada svi vide samo voditelje i influencere, toliko važno pokazati armiju majstora tona, rasvjete, montažera i tehničara bez kojih ekran - ostaje crn?

Nikome se ne gleda crni ekran, a bez tih ljudi nema programa. Internet je prezabavan, ali kad je potres ili covid televizija nam je pouzdan prijatelj u nevolji. Film ću isto tako radije gledati na velikom ekranu kao i utakmice, a i rijetko će koji dokumentarac biti produkcijski bogat kao televizijski jer jednostavno televizija ima veće mogućnosti od Youtubera. Ali sadašnjost i budućnost je objedinjavanje jednog i drugog tj. program za telku koji je interaktivan i atraktivan i za društvene mreže.

Poruka za kraj?

Uz pusu i sklek, pozivam vas da pogledate 'Kako preživjeti u Hrvatskoj?' ponedjeljkom u 21 sat na HTV1 ili kad vam paše na HRTi, jer usprkos svega ipak je lijepo živjeti u Hrvatskoj. Ako ne vjerujete - pitajte Codya. (smijeh)