Dvodnevni biciklistički događaj u Rovinju bio je savršena prilika za upoznavanje grada i zaleđa Rovinjštine s bicikla, ali i doživljaja pedaliranja uz more i vrletima Istre. Lijepo je bilo vidjeti na ulicama i prve grupe cikloturista za koje je Rovinj prava meka
Tradicionalni, već 16. Weekend Bike & Gourmet Tour manifestacija je kojom se tradicionalno otvara nova cikloturistička sezona u Rovinju, a ujedno se promovira vožnja biciklom, potiče aktivan odmor te privlače gosti da osjete i okuse ovo područje u predsezoni, kada je prava prilika za mnoge aktivnosti na otvorenom, pa i prvo kupanje ili, još bolje, turu uz odlične bike izlete pokraj plaža. Sada se voziti po mnogim šetnicama i ulicama jer nisu zakrčene kao usred ljeta. A i vožnja biciklom na dvadesetak celzijevaca ili malo više savršena je u ovo doba i to baš u Istri. Uz puno zelenila, vjetra i malo Sunčeve topline, bike priča još je dojmljivija.
U Rovinju su bike staze stalno u hladovini pa je izlazak na livade ili more veličanstven, a tako je i na turi uz npr. Limski kanal, na kojoj se puno vozi u šumi. Na taj način podijeljena je i ova dvodnevna avantura - na dio koji se više vozi uz more i onaj drugi, koji zadire u pitoreskna naselja Bale, Kanfanar i Svetvinčenat. Ovaj potonji izgleda kao da je došao iz neke bajke: palača Morosini - Grimani je inače filmska kulisa mnogim britanskim i američkim serijama, kao i središnji trg i zidine koje su nekada pohodili putopisci, trgovci, vojnici i vlastela. Danas su na trgu parkirani bicikli, a uz cikloturiste, ovo je obavezna točka znatiželjnih prolaznika i turista.
Prvi gastro spektakl u Limskom kanalu
Naš biciklistički pohod počeo je na ulicama Rovinja, a nakon 20 kilometara vožnje po Štriki, staroj trasi željezničke pruge Rovinj - Kanfanar, stigli smo na predivan vidikovac s pogledom na Limski kanal. Kako je cilj ove bike fešte i predstavljanje hrane i gurmanskih užitaka, čekao nas je Zoran Kalčić s gomilom svojih autohtonih proizvoda. O njegovom tartaru pričali smo cijeli vikend, a uživali smo prvog dana vožnje više u hrani od morskih plodova, dok smo drugog dana bike vožnje po unutrašnjosti Istre degustirali mesne i lokalne proizvode karakteristične za taj dio poluotoka.
Vožnju smo nastavili za Bale po finim makadamima i cesticama te poljskim putovima. Uz brižne bike vodiče, predvođeni iskusnim Massimom Ferrarom, prošli već pola puta prvog dana bicikliranja i sjeli na zasluženu, tj. obaveznu kavu, tako je to bar u Hrvatskoj. I to po cijeni od dva eura, što nije nevažan podatak. Potom smo malo dalje u mjestu posjetili Staru uljaru Grubić i degustirali vrhunska maslinova ulja, drugačija od velikih i industrijaliziranih proizvoda koji nam dolaze na police trgovina. Za prvi dan preostao nam je još obilazak austrougarske utvrde Forno.
Zatim i vožnja uz divne i neponovljive morske pejzaže s pregršt skrivenih plaža, kampova i uvala. Sveukupno je iza nas oko 60 kilometara, što nije bilo jednostavno izvesti, ali sve se to odvijalo uz dobro i motivirajuće društvo na prekrasnoj bike destinaciji, romantičnu vožnju pokraj Zlatnog rta i čak kroz savanu, koja nas je iznenadila pri povratku u Rovinj.
Od Kanfanara do Svetvinčenta
Drugi bike dan brzo je stigao i jedva da smo se stigli odmoriti, a već nas je čekalo novih pedeset kilometara od Kanfanara do Svetvinčenta i natrag, ali i bar 600 metara visinske razlike. No ugodno vrijeme i nestvarne slike koje se samo nižu ispred nas dale su nam energiju da dođemo do srednjovjekovnog lokaliteta Dvigrad. Stari grad nas je baš šarmirao, a i svi namjernici vole ga obići i vidjeti izbliza. Uslijedio je vijugav i stepski dio vožnje do crkve sv. Petra, uklesane u stijeni, pa je atrakcija samo takva.
Da ne bi sve išlo glatko, puknula je guma na jednom bajku, pa smo imali neplanirani odmor koji nam je dobro došao jer nas je off road i single trail vožnja dobro iscrpila. Bilo je i lokvica koje su nas pak elegantno našpricale pa smo izgledali kao pravi bike vozači s nekog toura. Na kraju sve ispadne i malo fensi, ali i to je dio kontrolirane avanture koju vole svi biciklisti.
Svetvinčenat nas čeka, a u njemu cukerančić, pravi biser istarske tradicijske gastronomije. Nadoknadilo se vjerojatno sve što se danas potrošilo od kalorija, možda čak i jučer. Ovaj slatki kolač, koji se radi tako da se tijesto smoči u malvaziji, a zatim se za njega uhvati šećer, više je nego fenomenalan. Osim što je bio fin, spasio nas je umora i svih tegoba kao neki svetac. Taman smo uspjeli doteturati do konobe Mrgani u istoimenom selu, u kojoj smo uživali uz pršut, tjesteninu i šparoge.
Ovo je bio sjajan bike vikend i fešta u organizacije istarske Maistre, Rovinja i gradića u koje se možete samo zaljubiti - Bala, Kanfanara i Svetvinčenta.