Energija potrebna da ustanete s kauča i odete u teretanu. Imali ste zaista najbolju želju napokon otići do teretane, nekako vam je puno draži osjećaj ležanja na mekanim jastucima na kauču nego li ustati, spremiti se i suočiti sa spravom za vježbanje.

Tramvaj ili autobus kojim ujutro putujete na posao. Tramvajske i autobusne linije koje vam nisu potrebne ni korisne za dolazak na posao nekako uvijek stignu na vrijeme, ali baš ona linija koja vam treba nekako uvijek kasni, a kad prekasno krenete na posao, žuđeno prijevozno sredstvo kasno još više.

Punjač za mobitel. Nikad ne znate gdje ste ga stavili pa vas je nemoguće nazvati u poslijepodnevnim satima jer tada vam je obično baterija prazna, a vi kopate po ladicama.

Dovoljno sitnoga novca za platiti nešto što košta pet kuna, ali pod uvjetom da ne morate 'razbijati' krupniju novčanicu, recimo onu od 20 ili 50 kuna.

Maramice, i to u trenutku kada vam nos počne curiti kao lud ili vam suze oči.

Slobodno mjesto u kantini. Nakon što ste uspjeli pronaći što jesti, posložili to na pladanj i platili, žonglirajući s punim pladnjem, torbicom i po mogućnosti još kakvom vrećicom, pokušavate sjeti. No, naravno, nigdje nema slobodnog mjesta.

Prave riječi kad vas netko upita za vaše mišljenje o nečemu, a da odgovor ne zvuči kao da ste iznenada počeli mucati ili govoriti posve nepovezano.

Tampon ili ulošci – svako daljnje objašnjavanje suvišno je.

Zadnji sastojak za posebno jelo ili kolač koji već dugo planirate napraviti i želite da bude savršeno.

Ime pjesme, filma ili glumca i to u trenutku kada se nalazite usred razgovora na tu temu, naravno, u grupi ljudi koji se isto tako ne mogu baš nikako sjetiti iako im je navrh jezika.

Nekoliko dodanih minuta kako biste se u miru mogli spremiti ujutro.

Pratnja za dosadno vjenčanje ili kakav sličan događaj.

Ljekarna – iako vam se čini da ih ima na svakom uglu, baš onda kada je trebate, nema je nigdje.
Dovoljno hrabrosti za reći 'volim te' ili 'oprosti'.