No čak i dobronamjerno ponašanje vlasnika ponekad može izazvati stres, nelagodu pa i sukob među životinjama. Veterinarka specijalizirana za ponašanje pasa izdvaja sedam pogrešaka koje se često ponavljaju.

Dobro organizirani parkovi za pse mogu imati niz prednosti: omogućuju slobodno kretanje bez povodca, fizičku aktivnost, mentalnu stimulaciju i kontakt s drugim psima. No nisu svi psi jednako oduševljeni takvim okruženjem, a ponašanje vlasnika može imati velik utjecaj na to hoće li posjet parku biti ugodno iskustvo.

Stephanie Borns-Weil, veterinarka specijalizirana za ponašanje životinja s Cummings School of Veterinary Medicine pri Sveučilištu Tufts, za Good Housekeeping izdvojila je sedam čestih pogrešaka vlasnika.

1. Ne obraćate pažnju na govor tijela

Mahanje repom nije jedini znak po kojem se može zaključiti kako se pas osjeća. Vlasnici bi trebali promatrati cijelo tijelo životinje i na vrijeme primijetiti kada igra prestaje biti zabavna.

Tufts među znakovima tjeskobe navodi povlačenje, skrivanje, dahtanje, hodanje amo-tamo, drhtanje, spušten ili podvijen rep, uši položene unatrag te izbjegavanje kontakta. Neki psi mogu postati i razdražljivi, početi lajati ili režati.

Drugim riječima, pas koji se odmiče ili pokušava skloniti iza vlasnika možda ne treba još malo 'ohrabrenja' za igru, nego predah.

2. Gledate u mobitel umjesto u psa

Park za pse mjesto je za druženje i vlasnika, ali pas bez povodca zahtijeva stalnu pozornost. Nekoliko sekundi gledanja u ekran dovoljno je da vlasnik propusti promjenu u ponašanju pasa.

Borns-Weil upozorava da je upravo nedostatak pažnje jedan od glavnih uzroka incidenata i sukoba u parku. Američki kinološki savez također savjetuje vlasnicima da prate govor tijela pasa i interveniraju ako igra postane pregruba.

3. Ne prepoznajete trenutak kada igra postaje pregruba

Trčanje, naganjanje i hrvanje normalan su dio pseće igre, ali važno je pratiti dinamiku skupine. Među znakovima za oprez Borns-Weil izdvaja iznenadne stanke u igri te situacije u kojima se više pasa istodobno uključi u intenzivno naganjanje ili hrvanje jednog psa.

Posebno upozorava na skupine od više od tri psa u takvoj interakciji: ako sami ne smire situaciju, vlasnici bi ih trebali razdvojiti i nakratko prekinuti igru.

4. Tjerate psa da se druži iako on to ne želi

Pas koji se zadržava uz vlasnikove noge, skriva iza njega ili se uporno pokušava udaljiti ne mora biti sramežljiv pas kojem treba malo vremena da se 'opusti'. Možda vrlo jasno pokazuje da mu je situacija neugodna.

Stručnjaci s Tuftsa naglašavaju važnost poštovanja psećeg govora tijela i njihove potrebe za odmorom, prostorom i prekidom kontakta. Forsiranje interakcije može samo povećati stres.

Park za pse uostalom nije obavezna stanica za socijalizaciju. Američki kinološki savez upozorava da se izrazito plašljivi, nervozni ili reaktivni psi u takvom okruženju mogu osjećati preopterećeno.

5. Mazite tuđeg psa čim vam priđe

Dopuštenje vlasnika nije jedino koje bi trebalo uzeti u obzir. I sam pas treba pokazati da želi kontakt.

Bolje je pustiti ga da prvi priđe nego mu odmah pružati ruku prema licu ili ga tapšati po glavi. Ako se približi i traži kontakt, može ga se kratko pomaziti po prsima ili vratu, a zatim stati. Udalji li se, poruka je prilično jasna: dosta mu je.

Tufts također preporučuje poštovanje individualne potrebe psa za dodirom ili izbjegavanjem dodira.

6. Dijelite poslastice drugim psima

Ponijeti poslasticu vlastitom psu može zvučati praktično, no hrana usred skupine pasa lako mijenja atmosferu.

Psi se mogu prestati igrati i okupiti oko osobe s hranom, a uzbuđenje i natjecanje oko poslastica mogu povećati rizik od neželjenih reakcija. Tu je i jednostavniji problem: nepoznati pas možda ima alergiju ili je na posebnom režimu prehrane.

Zato Borns-Weil preporučuje da prostor za slobodnu pseću igru ostane bez hrane, a slično savjetuje i Američki kinološki savez.

7. Puno pažnje poklanjate drugim psima

Neki psi ne reagiraju dobro kada njihov vlasnik intenzivno mazi ili se igra s drugim psom. Ako primijetite da vaš pas tada postaje napet, povučen ili obrambeno reagira, nema razloga inzistirati.

Poanta nije u tome da je pas 'ljubomoran' na ljudski način, nego u tome da vlasnik prepozna promjenu njegova ponašanja i ne produbljuje situaciju koja mu očito stvara nelagodu.

I na kraju, dulji boravak u parku nije nužno bolji. Američki kinološki savez navodi da i pola sata igre mnogim psima može biti dovoljno te savjetuje odlazak ako pas počne tražiti vlasnika, povlačiti se ili stajati uz izlaz.

Najvažnije pravilo zato je jednostavno: gledajte psa, a ne ono što mislite da bi pas trebao željeti. Nekima je park omiljeno mjesto, a drugi će biti znatno zadovoljniji u mirnoj šetnji ili igri s jednim poznatim psom.

*generirano AI-jem