Sinoćnja Dora ponovno je iznjedrila nova, mlada lica i svaki put se pitam gdje ti ljudi pronalaze inspiraciju. TikTok moodboard? Nasumična dark pop estetika ili jednostavno copy-paste prošlogodišnje Eurovizije? Bilo je svježine, ali bilo je i déjà vua, posebno kod onih koji se na Doru vraćaju kao na godišnji sistematski
Trend je jasan: publika voli teške zvukove, koračnice i taj ukrajinski istočni model dramatike. Ali taj model je već passé. Tila i etno-fantazije nije nedostajalo na prvoj večeri Dore, a tek smo krenuli, kao da je pola garderobe zapelo između folklora i fantasy konvencije.
Srednji vijek, ali fantasy
Lelekice su dobro odjevene, to im se ne može osporiti. Tetovaže su vizualno snažne i daju identitet, ali cijeli paket izgleda kao srednji vijek s dobrim osvjetljenjem. Etnopop, etno moda, ali bez jasnog fokusa; sve je tu, ali ništa ne probija. Ako već radite Andromedu, dajte nam svemir, ne viteški turnir.
Previše kruto i uštogljeno
Toma je nosio košulju s aplikacijama i detaljima koja se može braniti kao statement. Da, može se reći da je pomalo kič, ali meni je veći problem što on u tome izgleda sputano; ne znam kako je disao, a kamoli pjevao. Previše uredno, previše kontrolirano, nula spontanosti. Nema ničeg modernog u silueti, sve je korektno i ukočeno. Možda je tako htio.
Mali lanac, veliki napredak
Alen Đuras imao je jednostavan pristup, minimalistički, i to u njegovom slučaju funkcionira. Lanac je mali, ali vidljiv pomak od njegovog klasičnog izdanja u sakou i bijeloj košulji te moram priznati da je modno napredovao. Nije spektakl, ali je evolucija. A na Dori je i to već uspjeh.
Nedefinirani modni miks
Noellein outfit izgleda kao da je pokupio previše referenci iz nedefiniranih trendova: malo alt, malo runway, malo TikTok, ali bez jasne modne poruke. Htjela je biti edgy, ostala je nedorečena.
Punk princeza bez fokusa
Ananda, mlada pjevačica s potencijalom, ali stajling izgleda kao da je izašao iz nasumičnog moodboarda bez jasne vizije. Stil pokušava biti moderan, miješa punk i modernu djevojku iz bajke, ali završava kao neodređeni miks.
Dora 2026. još jednom je pokazala da imamo glasove, ali modno lutamo. Previše referenci, premalo autentičnosti. Previše kostima, premalo suvremene mode. Oni koji riskiraju barem ostanu zapamćeni, a ovi koji igraju na sigurno, nestanu prije druge reklame. Eurovizija traži identitet u tri sekunde. A mi još uvijek tražimo inspiraciju.