Jedan od prijedloga, dovoljno kratak da stane u ovu pisanu formu jest: postavljajte ciljeve, odradite si osobnu misiju i viziju. Važno je znati kamo idete, da biste uopće tamo stigli, a ako vas ono što radite ne dovodi do toga, promijenite strategiju i radite nešto drugo
Za razliku od tradicionalnog društva u kojem je vrijednosni sustav uglavnom točno propisivao što je važno; da bi se uklopio u društvenu zajednicu, da bi postigao status uspješnog, da bi bio uspješan roditelj i u kojem je kolektivizam imao značajnu ulogu, danas je puno važnija individua kao takva, a samim tim i rad na sebi.
Nekada davno, kada sam ja bila mala, sreća nije bila toliko u centru pažnje. Važnije je bilo što će ljudi reći i jesi li školovao djecu te u kakve su ljudi oni izrasli, piše za ordinaciju.hr Jelena Vrsaljko, dipl. soc. rad. Raditi na sebi bio je pojam potpuno nepoznat većini naših očeva i majki. Ako bi se itko i usudio priznati da ide na psihoterapiju, primjerice, sve bi oči bile uperene u njega, a kružile su i glasine da taj netko i nije baš 'čist'.
Od onog starog tradicionalnog odgoja koji je uključivao 'kuš mali dok odrasli pričaju', danas se njeguje individualistički odgoj, a u modi je prepuštanje djetetu da donosi odluke za čije donošenje ono nema dovoljno iskustva pri čemu se dijete naravno osjeća nesigurno.
U kontekstu one iste transakcijske analize danas se puno previše postupa iz negativnog njegujućeg roditelja, što zapravo znači da se djeca previše zaštićuju. U tolikoj mjeri da pojedincima nije strano otići u školu i istući učiteljicu. Danas se puno češće razvija zabrana na odrastanje, jer roditelji djecu uče da zauvijek budu djeca, preuzimaju njihovu odgovornost, uče s njima i za njih, čitaju lektire, pišu zadaće…
Kakve to veze ima s tradicionalnim i demokratskim? Danas, u ovom, po nekim značajkama pozitivnom, a po nekim značajkama negativnom demokratskom društvu stvari su prilagođene individualnosti i čovjek ima puno slobode, ali nekada gubi osjećaj sigurnosti. Ljudi su često zbunjeni, jako puno rade na sebi, a ne postižu cilj; a to je svrsishodno funkcioniranje, spontano biranje, sposobnost ostvarivanja bliskih odnosa i ostvarivanje svih svojih potencijala, što je po mom mišljenju preduvjet za zadovoljavanje potrebe s vrha piramide: potrebe za samoaktualizacijom.
Više o ovoj temi pročitajte na stranicama Ordinacija.hr.
