Zašto smo pali u zamku konzumerizma i nemamo dovoljno vremena, česta su pitanja na koja nemamo odgovor niti znamo kako se promijeniti. Ne brinite, niste jedini koji ste kupili skupe cipele u impulzivnoj kupnji ili rekli djetetu da nemate vremena za njegova pitanja, ali to se može i mora promijeniti
Psihologinja Ljubica Uvodić Vranić u sklopu serijala psiholoških priručnika 'Avantura osobne promjene' objavila je knjigu 'Neizgovorena pitanja i odgovori' u izdanju Profila te nam dala nekoliko savjeta kako poboljšati kvalitetu života, biti zadovoljniji i prestati razmišljati da nam je teško ili se stalno mjeriti s drugima.
'Sreća se može definirati kao jedan razlomak, jer to je odnos očekivanoga i onoga što se dobije', rekla nam je Uvodić Vranić i objasnila da se problem događa kada su naša očekivanja nerealno puno viša od onoga što možemo dobiti te se tada osjećamo zakinuto. Dodala je kako nije stvar u tome koliko imamo, već kolika su nam očekivanja.
'Također, na razne se načine kroz medije i razgovore širi jedan osjećaj da je društvena imovina prešla u ruke privatnika na jedan nelegalni način. I da je ono što je bilo svačije sada samo nečije. Taj koncept preuređenja društva smatra se da je išao na štetu velikog broja ljudi, a manji broj se uspio obogatiti', objašnjava psihologinja i dodaje kako iz toga proizlazi stalno mjerenje tko koliko ima i pitanja zašto ja nemam
Uspoređujući s time, jasno se vidi da smo ušli u jedan novi oblik društvene zajednice u kojem je važno imati i u kojem se vikendi ne provode u prirodi ili s obitelji, već u šoping-centrima. No onaj tko nešto može kupiti taj je zadovoljan, a onaj tko samo gleda očekivano nije. Trenutačni je problem taj što ima više onih koji samo gledaju. To je postalo kao neko moderno hodočašće, a da ne spominjemo kako smo skloni kupiti stvari na rate jer je ono što je izlogu 'in' i to želimo imati. Stalno dobivamo informacije što sve moramo kupiti i imati ako ne želimo biti primitivni i zaostali ljudi koji ne znaju što je 'in'. Pomoću tih stranih riječi marketingom nas samo pokušavaju još dodatno impresionirati.
A u kojem trenutku ćemo shvatiti koliko smo podložni konzumerizmu i kako mu se konačno oduprijeti?
Ljubica Uvodić Vranić kaže kako ima raznih mogućnosti da se zapravo spasimo. Neki prijelomni trenutak može biti da čovjek toliko ošteti svoje zdravlje, da mu je život u pitanju te tada shvati što je zaista važno u životu. U tom trenutku svaki se dan čini predivan samim time što je čovjek živ. Ponekad čovjek izađe iz te rupe konzumerizma u koju je upao i tako što mu se dogodi neki drugi prijelomni trenutak, neka nesreća u obitelji ili kriza s poslom.
Zapravo nam loše stvari pomažu da posložimo stvari u životu i shvatimo što je dobro, a što bezvrijedno. Tko god shvati da su najbolje stvari besplatne i tko dođe do takve misli može se smatrati sretnim čovjekom.
'Ono što jedni drugima dajemo u smislu emocionalne investicije, uvažavanja i slušanja je vrijedno. Ako imate nekoga tko će vas svaki dan saslušati pola sata, vi ste sretan čovjek', zaključila je Uvodić Vranić.
Nemam vremena, ostavite me na miru!
Osim što se žalimo da nemamo dovoljno, često se žalimo i da nas suvremeni način života toliko stišće da nemamo vremena niti volje za sve što bismo željeli raditi. Uvodić Vranić objašnjava da je teško dati općenit odgovor jer ne može se točno znati kako svi ljudi rade i kako provode slobodno vrijeme, ali neki će odabrati gledanje TV-a, a drugi će se prošetati, razgovarati s ukućanima ili se posvetiti svojoj djeci.
No ako koristimo svoje slobodno vrijeme na isti način kao na poslu, primjerice sjedimo, radimo krivo. Treba tražiti balans jer odmor se može postići tako da radimo suprotno. Ako na poslu primjerice šutimo, sigurno nam kod kuće godi popiti popodnevnu kavu uz nekoga tko voli razgovarati. Treba težiti dvama različitim dijelovima dana, radnom i zabavnom. Budući da na poslu provodimo najbolji dio dana, ono malo slobodnog vremena ne treba gubiti na svađe i emocionalne ucjene. Posvetite se važnim osobama u životu, omiljenoj glazbi i kreativnim stvarima koje nas ispunjavaju: 'Često puta za neku našu inerciju i neku našu liniju manjeg otpora kažemo da nemamo vremena. Možemo provesti pola sata s našim djetetom a da to bude aktivno, poučavajući ga, stimulativno, a možemo se cijeli dan šetati i na svako njegovo pitanje reći da nas ne gnjavi. Isto tako možete svaki dan govoriti da vam je svega dosta i da vas puste na miru, ali nakon nekog vremena će to i dogoditi i onda ćete u tome svome miru biti jako usamljeni', objašnjava Uvodić Vranić i kaže da je od duljine vremena puno važnija njegova kvaliteta. Kada budemo mrvicu bolji prema nekome, onda ćemo se i mi sami bolje osjećati i u tome se krije ključ zadovoljstva
