'Kako Agencija oblikuje filmove i televiziju?' pitanje je u podnaslovu knjige 'The CIA and Hollywood' Tricije Jenkins, a odgovor koji ovo istraživačko djelo nudi jest prilično zabrinjavajući. Autorica Jenkins tvrdi, pozivajući se na brojne izvore iz obavještajne zajednice, ali i industrije zabave, da CIA itekako sudjeluje u prezentaciji svojeg djelovanja u holivudskim filmovima i TV-serijama, zbog čega je u devedesetim godinama prošlog stoljeća uspostavljena i posebna funkcija u ovoj obavještajnoj službi, oficira za vezu s Hollywoodom!

Zato i ne čudi što se u svježe filmu 'Argo' Bena Afflecka nagrađenom Oscarom eksplicitno ne kaže da je CIA režirala svrgavanje demokratski izabrane iranske vlasti te na njezino mjesto instalirala šaha (nego se usput spomene da su nekad u prošlosti 'SAD i Velika Britanija potaknule državni udar'), jer bi se time uloga ove službe u filmskoj priči morala drukčije predstaviti. U 'Argu' CIA uz pomoć Hollywooda spašava nekoliko američkih talaca iz Teherana nakon Islamske revolucije, u čemu na kraju i uspijeva, pa bi slavljenički ton pokvarilo podsjećanje na to da je CIA svojim manipulacijama i dovela do ekstremne reakcije kakva je bila Homeinijeva revolucija.

No to je tek jedan od mnogih primjera suradnje holivudskih filmaša s CIA-om, koja je utjecala na desetine holivudskih filmova, naročito na one koji se bave prikazom obavještajnog miljea. CIA je, primjerice, konzultirana oko špijunske serije 'Alias' s Jennifer Garner u glavnoj ulozi, a njezini agenti surađivali su i sa scenaristima filmova kao što su 'Syriana' i 'Državni neprijatelj' s Willom Smithom u glavnoj ulozi.

Tricia Jenkins u svojoj knjizi ne otkriva samo konkretne primjere povezanosti Hollywooda i CIA-e, nego propituje i 'etičnost i legalnost toga što jedna vladina agencija koristi sredstva masovne zabave kako bi manipulirala vlastitim imidžom u javnosti'.