Spoj medicine i uspješne glazbene karijere, pitate se kako je to moguće? Upoznajte Ivanu Picek, samozatajnu genijalku koja ruši stereotiope

'Zahvalna sam što sam dopustila glazbi da postane dio mog života. Jer ona mi omogućuje da budem slobodna. Kroz glazbu mogu beskompromisno i bez straha artikulirati svaku svoju ideju. Dohvatim neki instrument i jednostavno pustim mašti na volju. U mom svakodnevnom poslu to je ipak drugačije. Bez obzira na to koliko imao plemenite pobude, uvijek postoji neki realni, racionalni i objektivni izvanjski faktor koji te spriječi da ih provedeš u djelo. Nije da se žalim, tako je to u svakom poslu. Ograničenja su dio našeg života', započinje naš razgovor Ivana Picek, mnogima poznatija pod svojim umjetničkim imenom Pi.

Pi je zagrebačka kantautorica koja je započela karijeru prije više od desetljeća. Scenu je polako osvajala, dopustivši si vrijeme da se razvije te usput da umjetnički sazre. A kroz kakvu li je tijekom tih godina samo metamorfozu prošla!

Dani u kojima je nastupala gdje god se neafirmiranim kantautorima otvarala prilika za javnu prezentaciju, kao i njezini slatki, no pomalo infantilni koncerti - kojih se, vjerujem, publika, baš poput autora ovog teksta, sjeća s nostalgijom - daleko su iza nje. Danas je u alternativnim krugovima prilično afirmirana autorica prepoznatljivog, gdjekad mračnog, ali poglavito eksperimentalno-eklektično-električnog zvuka.

Svoj prvi veći komercijalni uspjeh zabilježila je kao članica postava mnogima kultnih Pridjeva – benda koji joj je, kaže, još uvijek mio srcu iako se trenutačno nalazi u fazi neodređeno duge hibernacije. 'Bilo bi mi drago kad bi se jednom posložile prave konstelacije pod kojima bismo se ponovno okupili, ali realnost je trenutačno takva da svatko od nas radi nešto svoje', odgovara mi na pitanje postoji li mogućnost da se spomenuti miljenici alternativne glazbene scene u bližoj budućnosti opet okupe.

Osim toga, Ivana je liječnica. Točnije, specijalizantica je psihijatre te ju od specijalističkog ispita dijeli još manje od dvije godine. Zašto je to važno, pitate se. Ako ste u posljednje dvije godine imalo zagrebli po površini naše psihodelično-eksperimentalne glazbene scene, zasigurno ste se susreli s njezinom muzikom. Pi je, naime, u to vrijeme objavila i u nas i vani hvaljen album 'Časna lubanjska', a koji ju je plasirao, iako joj to njezina skromnost nikad ne bi dopustila reći, u razumno zvjezdane visine. Dakako, naša je alternativna scena daleko od estradnog statusa i popularnosti koju uživaju neke njene razvikanije kolegice, ali zato i kažemo razumno. Jer nema poklonika ovog specifičnog glazbenog izričaja, barem ne onog koji drži do sebe, koji nije pohodio jedan od njezinih koncerata. Iako su se oni, istinabog, prorijedili, njihova je performativna i performerska upečatljivost, da ne kažem kvaliteta, zasigurno narasla.

'Što o mojoj muzici misle moji kolege? Nikad se nisam susrela s negativnim komentarom. Barem mi nitko od njih nije ništa neugodno sasuo u lice. Štoviše, puni su podrške i baš je nedavno nekolicina njih pohodila moj koncert koji sam ljetos održala na Sceni Amadeo', odvraća uz osmijeh.

O poslu, kaže, ipak neće. Nije politična, ne gleda televiziju. Svoj posao trudi se obavljati maksimalno savjesno i korektno, ali doktoricu Picek strogo razdvaja od svog umjetničkog pseudonima Pi. Otkriva tek da je sretna sa specijalizacijom koju je odabrala, uz kratak komentar da bi se stanje u našem zdravstvenom sustavu doista trebalo popraviti. 'Tko od nas može odrađivati svoj posao bez sata sna u periodu od nekoliko dana', kratko će kad ju povlačim za jezik tražeći je komentar na prezaposlenost naših liječnika, o kojima se ovih dana neumorno piše.

Vraćamo se njezinoj glazbi. Pitam ju za razlike u njezinu umjetničkom procesu nekad i sad. 'Obično pišem glazbu odvojeno od stihova, pri čemu muzika danas obično dolazi prije ili paralelno sa stihovima. Mnogo sam slobodnija nego što sam bila prije. Nekad sam imala tekice u koje sam zapisivala stihove pa onda nešto sviruckala i tražila koja bi pjesma išla uz koju melodiju. Ali jedno se nije promijenilo - još uvijek pišem kad god me uhvati inspiracija. Recimo, pjesma 'Živim u WC-u' stvarno je nastala u WC-u. Sestra me doslovno zaključala u WC te je ideja došla sama od sebe. Najveća promjena u mom stvaralaštvu ta je što sam se s vremenom više orijentirala i zainteresirala za produkciju i eksperimentiranje sa zvukovima. Kad se samo sjetim da sam prvu pjesmu napisala u 8. razredu u nekakvoj punk maniri! Daj zamisli, da je sve to tada ozbiljno počelo, danas bih svirala na roza električnoj Hello Kitty gitari. Da mi se tada njena cijena nije činila kao pravo bogatstvo, možda bih danas bila pankerica', šali se.

Picek je upravo izdala upečatljiv spot s drag performericom, javnosti poznatoj kao Jovanka. 'Drag umjetnost je, po meni, vrhunac naše umjetničke scene. Na stranu sva ekstravagantna pompa koja prati njihove nastupe. Oni se nekome mogu sviđati ili ne, ali ti su ljudi najzaokruženiji performeri koje trenutačno imamo', hvali svoju kolegicu i House of Flamingo, s kojim Jovanka inače nastupa. Trenutačno pripremaju i zajednički album, a Picek usto samostalno radi na nekoliko privatnih projekata.

Obećava nešto vedriji sound i pomak od orijentalne mistike koja obilježava njezin aktualni album, ali ustraje na eksperimentalnom zvuku. A usput radi i, kako ona to kaže, muzikicu za nadolazeći domaći cjelovečernji film strave. Općenito ju u zadnje vrijeme zanimaju izleti u filmsku glazbu, u kojoj se dosad okušala već na nekoliko manjih projekata. Uza sve to, nemojmo zaboraviti da provodi svaki dan svojih osam sati na odjelu psihijatrije. I tu njeni apetiti ne staju. Samoprozvana je ovisnica o novim instrumentima i novim zvukovima općenito. Trenutačno svira – iako bi ona prije rekla da nabada - osam do devet instrumenata. Ovisno o tome što čovjek broji.

Kako uspijeva, pitaju je često. 'Kvragu, ako sam uz sto stvari kojima sam se paralelno bavila uspjela završiti medicinu, zašto ne bih naučila i sama stvarati glazbu te još neke procese vezane uz to? Tako je došlo do toga da sam cijeli posljednji album isproducirala gotovo sama u svojoj spavaćoj sobi. Još mi je uvijek čudno kad pročitam pozitivne kritike i pohvale, ali drago mi je što je publika toliko dobro prihvatila moje glazbeno odrastanje. Za neke pjesme s početka danas teško mogu zamisliti da ću ih opet izvoditi, no neke ostaju prisutne u meni i dalje. Da se razumijemo, ne bih nikad izdala ništa na što u trenutku nastanka ne bih bila ponosna, ali svi se mi mijenjamo.'

Rastajemo se uz jedan klasik. Pitam ju prati li aktualnu domaću glazbenu produkciju. 'Znam što se događa na kantautorskoj sceni, ali ne bih rekla da sam upućena u tekuću estradnu produkciju', smije se na odlasku.

Dosta je mračnih priča koje ne rađaju ništa do beznađa. Inspirirajte se pričama naših sugovornika i potražite snagu u sebi. Nema toga što sami ne možete promijeniti ili postići. Štoviše, vi budite promjena u svijetu. Svojim pozitivnim pričama inspirirajte i potaknite druge.

Podijelite s nama priču koja vam je promijenila život. Svatko tko se prijavi dobiti će pozivnicu na motivacijski webinar kojeg će održavati Michel Woroch - istraživač i putopisac koji uz Bartosza Mrozeka želi osvojiti Himalaju u električnim invalidskim kolicima. Najinspirativnije priče bit će predstavljene na društvenim mrežama Huaweija, a prijave se zaprimaju do 15. siječnja.