'U središtu njegovih filmova svakodnevni su životi 'običnih' ljudi i napetosti koje izbijaju iz naizgled banalnih situacija poput obiteljskih ručkova, razgovora među partnerima ili života u susjedstvu. Upravo kroz intimne odnose Leigh, s karakterističnim spojem crnog humora i empatije, razotkriva frustracije svojih junaka te obiteljske i klasne prijepore koji ih istodobno tjeraju prema bliskosti i udaljavaju jedne od drugih', podsjeća se u najavi.

Ciklus otvara Leighov debitantski film 'Tmurni trenutci' (1971), nastao pod utjecajem nobelovaca Samuela Becketta i Harolda Pintera, nakon čega slijede 'U međuvremenu' (1983) i 'Velike nade' (1988) koji nastaju u kontekstu Britanije za vrijeme Margaret Thatcher te 'Život je sladak' (1990) kao autentičan prikaz radničke obitelji u kojoj se toplina sudara s prešućenim nezadovoljstvima.

Bespoštednu sliku urbanog očaja i otuđenja prikazao je u filmu 'Razgolićeni' (1993), vrhunsku studiju karaktera u filmu 'Tajne i laži' (1996) koji prati mladu Hortense koja odlučuje pronaći svoju biološku majku, dok 'Uspješne cure' (1997) spajaju nekadašnje cimerice Annie i Hannah, koje su se nakon šest godina međusobno udaljile.

Mjuzikl 'Naglavačke' (1999) prati kreativno neslaganje skladatelja A. Sullivana i libretista W. S. Gilberta za vrijeme nastanka slavne operete Mikado, 'Sve ili ništa' (2002) isprepliće živote triju radničkih obitelji suočenih s nezaposlenošću, alkoholizmom, neželjenom trudnoćom i obiteljskim nasiljem, 'Vera Drake' (2004) portretira radnicu koja u Londonu 1950-ih potajno izvodi ilegalne pobačaje, dok se u 19. stoljeće vraća s 'Gospodinom Turnerom' (2014), posvećen posljednjim desetljećima života slavnog britanskog slikara W. Turnera.

Za kraj je ostavljen film 'Bolne istine' (2024), prodorna studija karaktera usredotočena na ogorčenu i tjeskobnu Pansy u izvedbi Marianne Jean-Baptiste, koja se Leighu vraća gotovo tri desetljeća nakon filma 'Tajne i laži'.