Monumentalni torzo, pretpostavlja se, rimskog cara u oklopu, koji potječe iz Salone i jedan je od najvrjednijih antičkih spomenika s područja Hrvatske, ponovno je na svjetskom tržištu umjetnina. Prodaje se na aukciji kuće Sotheby's 21. listopada u New Yorku, a procijenjena mu je vrijednost između osam i 12 milijuna dolara.

Dražen Maršić s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, koji je svojedobno objavio znanstveni rad posvećen ovom torzu, za tportal objašnjava da još uvijek nije poznato gdje je točno otkriven u Saloni.

'Sotheby'sova stranica navodi da je možda riječ o spomeniku s položaja dvaju hramova, no to je, držim, čista konstrukcija iznesena u nekim znanstvenim radovima i nije potkrijepljena argumentima. Oni to plasiraju kao argument kojim nastoje dokazati podrijetlo samog spomenika, koje pak nije upitno – nedvojbeno je to da potječe iz Salone, no ne znamo iz kojeg njezina dijela', kaže Maršić, podsjećajući na to da je torzo u 19. stoljeću kupio Aloys Maximilian Neumann, austrijski kolekcionar iz Graza.

Direktori muzeja stvarali su vlastite zbirke

'Najveća je mogućnost da je u zbirci koju je kupio Neumann bio i ovaj torzo, a sve sam više uvjeren da se posrednim putem može doći i do pretpostavke da mu ga je prodao osnivač i tadašnji direktor splitskog Arheološkog muzeja, Carlo Lanza', objašnjava Maršić.

Ako se pitamo kako je moguće da je direktor muzeja prodavao spomenike, Maršić podsjeća na kontekst tog vremena, navodeći da je bilo uobičajeno to da direktori muzeja tijekom istraživanja stvaraju i vlastite zbirke. Danas bi to bio sukob interesa, no tada je bila riječ o uobičajenoj praksi.

'Možda ga je prodao njegov sin. Ne bih bacao blato na te ljude jer je to bilo takvo vrijeme i takav način rada. No njegovo je salonitansko podrijetlo sigurno, a upitno je gdje je torzo točno pronađen', ističe Maršić, napominjući da je moguće da je nađen na forumu u Saloni, no za to nema dokaza.

'Nije realno to da su svi spomenici sa salonitanskog foruma izvađeni i da su otišli nekim čudnim stazama. Naša arheologija istraživala je Salonu kao glavni grad rimske provincije, no urbani centar – tadašnji forum – praktički nismo istraživali', kaže Maršić.

Gdje je glava rimskog cara?

Sam torzo, kako navodi, predstavlja crème de la crème rimskih kipova u oklopu iz vremena julijevsko-klaudijevske dinastije.

'Ovakvih oklopljenih kipova sačuvano je više od šest stotina. Nalaze se u različitim svjetskim muzejima i pripadaju svim razdobljima Rima, no ovaj naš torzo spada među najljepše primjerke iz vremena prve vladajuće dinastije. Izvanredno je izrađen, s prednjicom podijeljenom u tri zone, a prikaz tropeja određuje njegovu pobjedničku dimenziju. No bez glave smo na sigurnom terenu', smatra Maršić, ističući da 'nitko ne može isključiti da glava nije na forumu'.

'Više je mogućnosti postupanja u prvim stoljećima kršćanstva – od bacanja glava na teško dostupna mjesta, poput obale, do njihova zakapanja iz pijeteta', dodaje.

Povratak nije nužan

Ovaj je torzo, podsjeća Maršić, u vlasništvu bogatog američkog poduzetnika židovskog podrijetla, a on ga je kupio od prethodnog vlasnika. Smatra da ne postoji ni teorijska mogućnost da Hrvatska ishodi povrat takvih spomenika, ali i da to nije nužno.

'Važno je da se ne skriva da je on s područja Salone, a još je važnije to kako ga znanstveno evaluirati, pa i nije velika razlika je li kod nas ili negdje drugdje. Druga bi stvar bila da je ukraden ili otuđen, no nije. Otpremljen je u Beč na temelju tadašnjih pravila igre, kao i brojni drugi spomenici, čiji povrat možemo isključiti. Talijanski portreti cara Tiberija, primjerice, nalaze se u Novoj gliptoteci u Kopenhagenu', dodaje.

Velik broj spomenika hrvatske kulturne baštine, objašnjava Maršić, nalazi se izvan granica Hrvatske, osobito u Beču.

'Osobito spomenici iz Salone, fantastične brončane biste Izide i Serapisa, nadgrobni i zavjetni spomenici. U to doba naputak je bio da se spomenici koji se ističu kvalitetom moraju slati iz pokrajine Dalmacije u Beč. Tako da ovaj torzo nije usamljen u tome, ali nisu svi na aukciji i ne pojavljuje se često mogućnost otkupa', dodaje.

Salona je, podsjeća Maršić, kao glavni grad provincije funkcionirala poput malog Rima. Bila je administrativno i trgovačko središte sa svojim tajnicima, službenicima i carskim namjesnikom, ali i središte rimske civilizacije na ovim prostorima.

'Sve što je imao prosječni rimski grad imala je i Salona, pa tako i carske te kipove božanstava, izložene u raznim prostorima, od termi do teatra. No forum s kurijom nije dovoljno istražen, odnosno u budućnosti bismo trebali provesti revizijska istraživanja foruma', zaključuje Maršić.

Cijena premašuje sredstva za otkup

Iz Ministarstva kulture i medija za tportal navode da su upoznati s ponudom aukcijske kuće Sotheby's, podsjećajući na to da je torzo na aukciji u New Yorku još 2010. godine postigao cijenu od 7.362.500 dolara.

'Skulptura posjeduje iznimnu povijesnu i umjetničku vrijednost, a istraživanja ukazuju na salonitansko podrijetlo. Njezin povratak i smještaj u Arheološki muzej u Splitu predstavljali bi neprocjenjiv kulturološki dobitak. Iako bi bilo iznimno vrijedno sudjelovati u nadmetanju, nažalost, iznos procijenjene vrijednosti između 8.000.000 i 12.000.000 dolara daleko premašuje redovita sredstva Ministarstva kulture i medija predviđena za otkup kulturne baštine', navode.

Podsjećaju i na to je Republika Hrvatska posljednjih godina više puta kupovala umjetnine na međunarodnim aukcijama.

'Najčešći su slučajevi kada se Ministarstvu kulture i medija s prijedlogom javi neka od muzejskih ustanova, nakon čega Ministarstvo utvrđuje granicu do koje je moguće ići na dražbi. Uz umjetnine, odnosno muzejske predmete, kupovale su se vrijedne knjige koje su zatim pohranjene u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu', objašnjavaju.

Ne postoji cjelovit popis umjetnina

Iz Ministarstva navode i da zasad ne postoji cjelovit popis umjetnina s teritorija Hrvatske koje se nalaze u inozemstvu. Postoji, međutim, popis onih nezakonito iznesenih ili ukradenih te evidentiranih u međunarodnim bazama podataka, no one nisu predmet trgovine u aukcijskim kućama ili na legalnom tržištu umjetnina.

'Za brojne umjetnine i spomenike za koje se pretpostavlja ili se zna da potječu iz Hrvatske, zbog protoka vremena, promjena državnih granica i uređenja, nije moguće utvrditi kada su i pod kojim uvjetima izneseni s teritorija današnje Republike Hrvatske, kao što često nije moguće utvrditi je li bila riječ o legalnim ili ilegalnim transakcijama. U slučajevima kada se pojave umjetnine za koje stručnjaci utvrde da predstavljaju iznimno važne predmete za nacionalnu kulturnu baštinu, Ministarstvo se uvijek potrudi osigurati financijska sredstva za njihov otkup', naveli su za tportal iz Ministarstva kulture i medija.