Temu je u rubrici 'Usamljena srca' pokrenuo Stjepan Krznarić pod pseudonimom Drito Konj, a autori forumskih priča o vezama iz prošlosti, u kojima je grčevita želja za održanjem ljubavnog odnosa za sobom povlačila često grotesknu neravnopravnost među partnerima, potpisani su pseudonimima KRFLNK, Nisamtoja i Pbeatz.

Mahom mladenačke priče, ispisane originalnim i književnim uzusima neopterećenim stilom, kako stoji u najavi, smiješne su i jezive u isto vrijeme, dajući uvijek različit odgovor na isto pitanje: koliko se može nisko pasti u potrazi za ljubavlju?

Ti odgovori kazališno su zanimljivi ponajviše zbog vlastite gorko-slatke dvojnosti; riječ je o mučnim opisima razvoja identiteta u ljubavnoj vezi, provučenim kroz urnebesno smiješne skice opsesivne potrage za srodnom dušom.

Motivi ispisani u obliku forumskih postova usmjerili su i način oblikovanja kazališne predstave. Internetski jezik, brz i oslobođen pritisaka neposrednog autorstva, zahtijeva sukladnu teatarsku poetiku, pa je scenska realizacija usmjerena prvenstveno na vještu i neposrednu glumačku igru. Glumački kolektiv nije u jednostranoj funkciji izvođača radova – njihov autorski doprinos oblikovanju protagonista ključan je u prijenosu nestalnih, virtualnih realnosti u živ kazališni događaj, dodaje se u najavi.

'Moja nuklearna ljubav' obrađuje priče kojima duhovitost i neopterećeni, opušteni šarm priskrbljuje autoironični odmak pripovjedača, sadržan u njihovu vremenskom i emocionalnom odmaku od intenzivne bolesti ljubavi.

Autori priča svjesni su vlastitih zabluda i s mazohističkim užitkom iscrtavaju skice svoje nemoći, pa okvir kazališne predstave čine situacije koje izdvojene iz konteksta mogu izgledati benigno i tinejdžerski naivno. Naivnost prelazi u egzistencijalnu mučninu tretmanom narativnog materijala na kazališnoj sceni. Jesu li mladenački ljubavni jadi izraz trenutne nezrelosti ili obrazac za manipulativne odnose u zreloj dobi? Koliko ljudi nema luksuz naknadnog uvida u pogreške iz mladosti, ostajući njihov zarobljenik cijeloga života?

U predstavi redateljice Olje Lozice igraju Lada Bonacci, Petar Cvirn, Sanja Milardović i Filip Vidović. Dramaturg i skladatelj je Matko Botić, scenografkinja i kostimografkinja Ana Sekulić, a oblikovatelj svjetla Marino Frankola.

Predstava je nastala u produkciji Teatra Rugantino, Kotar Teatra i Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Ovo je ujedno diplomski projekt studentice Marije Kolb na Odsjeku produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom doc. art. Tatjane Aćimović.

Reprizne izvedbe održat će se u KD-u Vatroslav Lisinski 29. listopada te 16. i 22. studenog.