Nisam učinio ništa protuzakonito, bio sam izložen hajci bez dokaza – napisao je dosadašnji ministar turizma Veljko Ostojić, objašnjavajući razloge svog podnošenja ostavke. Ministar na odlasku smatra se žrtvom: povlači se samo zato jer mu je pritisak javnosti zbog njegove afere s prenamjenom zemljišta, navodno, onemogućavao normalan rad. Takav stav podržava i šef njegove stranke Ivan Jakovčić, koji izjavljuje da je „mešetarenja sa zemljištem na hrvatskoj obali uvijek bilo“ te su u njima sudjelovali i neki koji Ostojića sada prozivaju.

Možda ex-ministar zaista nije učinio ništa protuzakonito. Ali navodno je i pljačkaška privatizacija devedesetih bila provedena po zakonima. Ali, kao politička ličnost, i to najvišeg ranga, ranga člana Vlade, morao bi nešto reći i o svojoj političkoj, pa i moralnoj odgovornosti. Ako u njegovom slučaju nema ničega suprotnog zakonu, onda su hrvatski zakoni u dubokom raskoraku s osjećajem pravednosti. Iz podataka poznatih javnosti posve je jasno da je Ostojić, kao nekadašnji lokalni politički funkcionar, raspolagao povlaštenim informacijama, koje su njegovoj obitelji omogućile da preprodajom zemljišta ostvari fantastičnu zaradu. Jeftino su kupili poljoprivredno zemljište za koje su znali da će ubrzo postati građevinska parcela i na toj transakciji stavili u džep 24 milijuna kuna. U cijeloj je priči jako važan i detalj da prvotni vlasnici parcele prenamjenu zemljišta nisu mogli ishoditi. Državom u kojoj građani nisu ravnopravni vlada atmosfera bezakonja.

Javnosti sada ostaje da se zabavlja razglabanjem koji joj se aspekt cijelog slučaja čini najšokantnijim. Je li najskandalozniji Ostojićev pokušaj muljanja kad je tvrdio da s poslovima vlastite žene i njene sestre te njihovom zaradom ništa nema? Ili je najproblematičnija činjenica da je čovjek s takvim repovima uopće mogao postati članom Vlade? Ili ipak najviše konsternira činjenica da se takvo ponašanje u dijelu političke klase smatra normalnim? Ministar odlazi, ali zakoni na koje se pozvao ostaju. Nedirnutima ostaju i brojni političari koji su se proteklih godina na sličan način, koristeći rupe u zakonu i funkcionarske povlastice, debelo zbrinuli i materijalno potkožili. Ali im se ništa neće dogoditi, jer - za razliku od Ostojića – nisu upotrebljivi u predizbornim bitkama. On je, izgleda, imao peh da se njegov slučaj mogao iskoristiti u već prilično zahuktalom ratu za Istru.