Zašto bih bježao od Karamarka? Mislim da su ta vremena iza nas, komunistička, olovna, željezna, da se vodi računa tko s kim sjedi – tako je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, odgovorio na pitanje o svome rame uz rame s Tomislavom Karamarkom prisustvovanju tradicionalnoj Hajdukovoj „Biloj noći“ u Zagrebu. Bandić je zaista u pravu. To što je sjedio uz šefa HDZ-a na nekoj ne privatnoj večeri teško može biti dokaz njihova tajnog pakta u vezi s predstojećim lokalnim izborima. Ali ima nekih drugih indikativnih detalja koji upućuju na zaključak da HDZ podržava Bandićevu gradonačelničku kandidaturu. Visokorangirani izvori u HDZ-u već su potvrdili da Karamarkova desna ruka, tajnik stranke Milijan Brkić Vaso, navija upravo za takvu kombinaciju. Krunski argument: HDZ je za svoju protukandidatkinju Bandiću odredio široj javnosti posve nepoznatu mladu ženu. Kao da su je birali s ciljem da popije što teži poraz, odnosno da Bandiću - kojeg preferira veliki, vjerojatno i najveći dio HDZ-ovih birača – što manje oduzme. Da je zagrebački gradonačelnik na istom fonu s HDZ-om sugerira i njegovo, ovom prilikom ničim izazvano, obrušavanje na komunizam. HDZ-ovim aktualnim šefovima komunizam je također krivac za sve i sva. Doduše, takva je retorika za crnog Karamarka nešto razumljivija nego kad nekad crveni Bandić, u bijegu od vlastite prošlosti, zaplovi u antikomunistički lov na vještice. Premda primjera vođenja politike na osnovu toga tko s kim sjedi ima mnogo bliže. Ne treba mu ići u neku daleku prošlost. U svim je strankama moguće vidjeti da su prijateljstvo, domunđavanja i večerice s voljenim vođom najbolji kanali promocije. Također je moguće vidjeti kako se prošlost pokušava retuširati i prepraviti brisanjem nekih zajedničkih slika. SDP bi volio izbrisati činjenicu da je Bandić nekad bio njihov kapitalac, koji je s podrškom stranke Zagrebom gospodario kako je htio. HDZ je sa svojih internet stranica već deletao, obrisao svu povijest stranke od Tuđmana do Karamarka, da se ne vidi tko je u međuvremenu s kim sjedio.