Kao da nabavljamo Fabergéova jaja ili kupujemo Mona Lizu – tako je Zoran Milanović prosvjedovao što se Vlada uopće mora baviti odobravanjem nabavke šezdesetak luksuznih automobila za potrebe štićenih osoba. Premijer smatra da je o tome trebalo odlučiti nadležno ministarstvo, jer je riječ, po njemu, o operativnim troškovima poslovanja, kao što su "struja ili ugljen", a nipošto o nečem izvanrednom i skupocjenom što bi simbolizirala dijamantima okovana zlatna jaja ruskog draguljara Fabergéa.

Lako se složiti s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem, koji je, objašnjavajući kako je za policiju novi vozni park uvjet kvalitetnog obavljanja posla, lakonski zaključio da je "bolje imati novi auto nego stari". To znaju i građani, pa ipak krpaju svoje krntije. Ali, prilično je politički i socijalno autistično kad se čitava ergela novih vozila nabavlja istodobno dok se narodu prijeti novim poreznim udarima, dok se broj nezaposlenih vrtoglavo povećava, a standard ponire. Još je gore kad se trošak pribavljanja više od šezdeset limuzina visoke kategorije tretira kao nevažan izdatak, s kojim se Vlada nepotrebno opterećuje. Ako već premijer nema osjećaj za takve stvari, onda su mu njegovi komunikacijski stručnjaci morali savjetovati pokazivanje skromnosti, primjerene uvjetima sveopće oskudice i pada svih ekonomskih pokazatelja, a ne da nabacivanjem Fabergeovim jajima demonstrira manjak socijalne inteligencije. Od Milanovićeve vlade još se nije moglo čuti da slijedom politike bolnih rezova smanjuje broj službenih automobila, ali eto, može se čuti da nabavlja nove u velikom broju.