Suočeni sa sveopćom neizvjesnošću te izostankom uvjerljivog odgovora na pitanje 'Što nam sutra nosi?', velik broj ljudi je umjesto prebrođivanja krize na sigurnom i stalnom poslu, u posljednje dvije-tri godine odlučio stvari uzeti u svoje ruke. I promijeniti posao
U kojoj mjeri su Hrvati mijenjali posao u posljednje tri godine i jesu li požalili zbog te odluke, istražili smo u novom MojPosao istraživanju provedenom na više od 2.000 ispitanika.
vezane vijesti
Gotovo polovica radnika je dala otkaz u posljednje tri godine
U posljednje tri godine čak 45 posto radnika samoinicijativno je promijenilo je posao, potvrdilo je istraživanje.
I dok su otkaz u podjednakoj mjeri davali muškarci i žene, na taj potez su se najčešće odlučivale osobe u dobi od 31 do 40 godina (49 posto ispitanika) te visokoobrazovani radnici (51 posto). S druge strane, na 'dizanje sidra' i napuštanje poslodavca odlučilo se 38 posto zaposlenih sa srednjom stručnom spremom.
Otkaz su u najvećoj mjeri davali ispitanici komunikacijskih (67 posto), umjetničkih (60 posto), humanističkih (54 posto) te informatičkih (50 posto) zanimanja dok su u najmanjoj mjeri otkaz u posljednje tri godina dali zaposleni u preradi hrane (18 posto), zdravstveni radnici (29 posto), industrijski (30 posto), ugostiteljski (32 posto) te administrativni djelatnici (35 posto).
Ispitanici koji su u posljednje tri godine dali otkaz u najvećoj su mjeri promijenili samo jednog poslodavca (48 posto), dok ih je trećina (30 posto) promijenila dva, a tek petina njih (22 posto) promijenila je čak tri ili više poslodavaca u tri godine.
Muškarci su u odnosu na žene promijenili veći broj poslodavaca. Njih četvrtina (25 posto) je u promatranom razdoblju promijenila tri ili više poslodavaca, dok je isto učinilo 19 posto žena.
Iako mlađi ispitanici nisu davali otkaz onoliko često koliko su to činili njihovi stariji kolege, oni koji su se odlučili na taj potez, promijenili su više poslodavaca. Naime, svega 24 posto radnika mlađih od 30 godina je u posljednje tri godine promijenilo samo jednog poslodavca, u usporedbi s 50 posto pripadnika starijih dobnih skupina.
Što je viša razina našeg obrazovanja, to je manja vjerojatnost da smo u prethodnom razdoblju promijenili više poslodavaca, potvrdilo je istraživanje. Visokoobrazovani ispitanici češće imaju bolje uvjete zaposlenja, izbirljivi su kod traženja posla, a imaju i dulji period 'uhodavanja' u posao pa ga samim time rjeđe i mijenjaju.
Promatrano kroz brojke, 42 posto zaposlenika sa srednjom stručnom spremom je u posljednje tri godine promijenilo samo jednog poslodavca, dok je isto učinilo 57 posto ispitanika s visokom stručnom spremom.
Zbog čega smo davali otkaz?
Nije nikakva novost da najbolju povišicu dobivamo mijenjajući posao. Svjesni su toga i zaposleni u Hrvatskoj. Stoga, ne čudi kako je upravo visina plaće glavni razlog davanja otkaza u posljednje tri godine. Na drugom mjestu su loši međuljudski odnosi, iza kojih slijedi nemogućnost profesionalnog napretka.
Zanimljivo je da se u top pet razloga davanja otkaza smjestio i osjećaj podcijenjenosti od strane poslodavca, kao i loši uvjeti rada koji su negativno utjecali na zdravlje zaposlenika. Među najrjeđim razlozima su povratak na rad iz ureda (nakon što su u epidemiji barem djelomično radili od kuće), lokacija tvrtke, ali i loše nefinancijske beneficije.
Neki su požalili svoju odluku
Od ispitanika koji su dali otkaz u posljednje tri godine, četvrtina (23 posto) je zbog te odluke požalila. Žene su nešto češće požalile zbog promjene poslodavca (24 posto) nego muškarci (21 posto), baš kao i zaposleni sa srednjom stručnom spremom (24 posto) u usporedbi s visokoobrazovanima).
U najvećem broju slučajeva do žaljenja je došlo jer novi posao nije bio toliko dobar koliko smo mislili da će biti.
Visoko na listi razloga su i nekadašnji kolege, za kojima čezne polovica ispitanika, ali i loši međuljudski odnosi na novom poslu. Iako loš menadžment nije bio visoko na listi razloga davanja otkaza, u trenutku kad su se na novom poslu susreli s lošim menadžmentom, ispitanici su požalili što su promijenili posao.
Na novom poslu najmanje nas smetaju lokacija tvrtke, uvjeti rada (primjerice, nemogućnost rada od kuće) i work-life balance te nefinancijske beneficije.
Posebno je demotivirajuća činjenica da je pola radnika (49 posto) koji su požalili zbog promjene posla i dalje na tom poslu, dok je preostala polovica u međuvremenu (51%) opet promijenila poslodavca.
Većina ispitanika koji su požalili što su promijenili posao priznaje kako bi se vratili nekadašnjem poslodavcu (60 posto) kad bi za to bilo prilike. Povratku u 'staro jato' skloniji su muškarci (60 posto) nego žene (55 posto) te ispitanici srednje stručne spreme (63 posto) nego visoke (48 posto).
Promjena posla u idućih godinu dana
Gotovo polovica radnika (45 posto) u idućih godinu dana planira dati otkaz. O otkazu češće razmišljaju muškarci (47 posto) nego žene (44 posto), oni u srednjim godinama (51 posto u dobi od 26 do 30 te 50 posto u dobi od 31 do 40 godina) kao i ispitanici sa srednjom stručnom spremom (48 posto).
Čime nas novi poslodavac može privući? Prvenstveno boljom plaćom i ukupnim financijskim paketom, a snažan utjecaj na našu odluku ima i imidž, odnosno status tvrtke.
