Najoštriji u kritici monetarne politike HNB-a bio je Slavko Kulić, znanstvenik s Ekonomskog instituta, koji je naglasio da je tečajna politika središnje banke sustavno štetna za Hrvatsku te da ju u končanici vodi u stečaj. Optužio je čelne ljude Hrvatske narodne banke da tečajem štite interese stranih banaka, ustvrdivši da se monetarna politika otuđila i više nije pod kontrolom hrvatske vlasti.

'Država bez novca nije ništa, a novac iza kojeg ne stoji država nije novac', rekao je Kulić, iznoseći tezu da kuna nije novac nego samo transakcijsko sredstvo.

Založio se za radikalne metode 'vraćanja monetarne suverenosti', koje uključuju kontrolu i usmjeravanje rada Hrvatske narodne banke od strane Sabora te povratak stranih banaka u hrvatsko vlasništvo ili prebacivanje domaće akumulacije od 300 milijardi kuna u domaće banke.

Kulićeve stavove podržao je i akademik Zvonimir Baletić, koji smatra da se domaći resursi ne mogu pokrenuti s ovakvom monetarnom politikom. Prema njegovom mišljenju, Hrvatska ima dovoljno novca da pokrenu vlastite potencijale, a ključ je u monetarnoj politici.

Govoreći o posebnostima hrvatske monetarne politike, ekonomist Stjepan Zdunić prezentirao je vlastiti izračun i procjenu MMF-a, koji potvrđuju precijenjenost kune. Prema njegovom mišljenju, relativno mala deprecijacija kune mogla dovesti do značajnog rasta izvoza.

Doveo je u pitanje i politiku uravnoteživanja državnog proračuna, ustvrdivši da ona onemogućuje fiskalnu i monetarnu ekspanziju bez kojih nema povećanja stope BDP-a.