Svi se slažu da je Bernie Ecclestone zaslužan za današnju poziciju Formule 1 kojoj u globalnoj popularnosti konkuriraju jedino olimpijade i svjetsko prvenstvo u nogometu, no ne manjka onih koji su sretni što je Bernie konačno maknut s pozicije na kojoj se držao četiri desetljeća
Smjena je došla brzo. Iako možda i pomalo očekivana, vijest da Bernie Ecclestone više nije glavni izvršni direktor - capo di tutti capi - Formule 1 objavljena je prije nekoliko dana bez pompe i gotovo u tišini. Otprilike tako, bez pompe, u tišini, neumorno mešetareći, pregovarajući i sklapajući poslove vrijedne stotine milijuna dolara, Bernard Charles Ecclestone četiri desetljeća vodio je popularni 'cirkus' najpoznatije automobilističke utrke u svijetu.
Miran i tih razlaz u kojem je Ecclestone, kako se navodi, konačno smijenjen sa svoje pozicije glavnog izvršnog direktora, dijametralno je suprotan od važnosti koju je popularni Bernie imao u Formuli 1 i traga koji je ostavio u svjetskom sportu i biznisu. Čak i u korporativnom svijetu kojem ne nedostaje legendarnih šefova, poput Billa Gatesa, Stevea Jobsa, Jacka Welcha ili Henryja Forda, slučajevi kakav su Bernie i Formula 1 su vrlo rijetki. Jedini možda donekle sličan primjer bio bi onaj poznatog milijardera i investitora Warrena Buffetta i njegove kompanije Berkshire Hathaway, iako su oni globalno daleko manje poznati od famozne Formule 1.
Prve utrke u Formuli 1 odvezene su još 1950. godine, no njeno moderno doba popularnosti započinje tek tridesetak godina kasnije s dolaskom Bernieja Ecclestonea. Ukratko i vrlo jednostavno, Bernie je od Formule 1 napravio nešto slično što je od američke profesionalne košarkaške lige NBA napravio njen legendarni šef David Stern – tvornicu novca.
Ecclestone se prvi put u Formuli 1 pojavio krajem pedesetih kad se kao vozač natjecao u nekoliko utrka formula niže kategorije. Bez osobitih uspjeha ubrzo je preuzeo poziciju menadžera britanskog vozača Stuarta Lewisa-Evansa. Nažalost, Lewis-Evans je stradao u nesreći tijekom velike utrke Maroka 1958. godine, nakon čega je i Ecclestone na nekoliko godina nestao iz Formule 1.
Vratio se desetak godina kasnije, opet kao menadžer, ali ovoga puta za austrijskog vozača Jochena Rindta koji je također poginuo i to na velikoj nagradi Italije 1970. godine. Ecclestone se ovog puta ipak zadržao u Formuli i time je počeo njegov pohod prema vrhu. Ecclestone koji je u to doba već bio bogat (odgovor koji je Ecclestone dao na pitanje kako je stvorio svoje prve milijune bio je 'nekretnine') nakon nekoliko godina uspio je preuzeti cijeli tim Formule 1 pod imenom Brabham, što je stvorilo podlogu za rast njegova utjecaja.
Timovi Formule 1 tada su ugovore o iskorištavanju komercijalnih prava sklapali samostalno, a Bernie se ponudio da to napravi kao njihov zajednički predstavnik. Ecclestone je 1978. godine izabran za glavnog direktora Udruženja konstruktora u Formuli 1 (FOCA, Formula One Constructors Association), a pravni savjetnik mu je bio Max Mosley. To je bila početna pozicija s koje je Bernie krenuo u stvaranje globalnog carstva Formule 1.
Prva i jedna od najznačajnijih pobjeda bila je sklapanje takozvanog Concorde sporazuma između Udruženja konstruktora i tadašnjeg regulatornog tijela FISA-e, dijela Svjetske federacije automobila (FIA, Fédération Internationale de l'Automobile). Sporazumom su obuhvaćena prava i obaveze konstruktora i regulatora, a jedna od najvažnijih stavki je bio i način raspodjele prihoda od televizijskih i drugih komercijalnih prava. Važnost sporazuma je bila u tome što je garantirao sigurnost održavanja utrka kroz cijelu sezonu sa svim timovima što je Ecclestoneu omogućilo da s televizijskim kućama sklapa dugoročnije i sveobuhvatnije ugovore za prijenos utrka.
Tijekom idućih nekoliko desetljeća nije nedostajalo natezanja i sukoba oko prava na komercijalne prihode od Formule 1. Sporazum Concorde obnavlja se svakih nekoliko godina, a posljednji, sedmi u nizu, sklopljen je 2013. godine i vrijedi do 2020. U vječitom natezanju Ecclestone je bez sumnje znao navući vodu na svoj mlin. Jedna od najvećih njegovih pobjeda došla je sredinom devedesetih kad je s Maxom Mosleyem, koji je tada bio na čelu FIA-e, sklopio ugovor kojim su prava za Formulu 1 prebačena na tvrtku koja je bila u vlasništvu Ecclestonea, umjesto da pripadaju udruzi timova kojoj je Ecclestone tada bio na čelu.
Naravno, taj je potez izazvao veliko negodovanje, no u idućih nekoliko godina sukobi su se stišali. Ecclestoneu je to omogućilo da 2000. godine, opet s Mosleyem kao šefom FIA-e, sklopi ugovor na komercijalna prava od Formule 1 na čak 110 godina i to za jednokratnu cijenu od 360 milijuna dolara, što je bio šokantno niski iznos za tako unosan posao.
Nakon toga, Bernie se mogao usredotočiti na monetaziriranje Formule 1 i uspjeh nije izostao. Do 2015. godine Formula 1 je izrasla u biznis koji godišnje donosi 1,5 milijardi dolara prihoda, a u sezoni 2016. odvezena je čak 21 utrka, što je najveći broj utrka u jednoj sezoni dosad. No, natezanja među timovima, Federacijom kao regulatorom, i Bernijem kao čovjekom koji je bio na čelu kompanije koja je pregovarala s medijima i organizatorima utrka nisu nikad prestajala.
U vječitoj borbi za komercijalna prava F1 i novac koji ona donose, 'vlasnikom' Formule 1 je 2006. godine postala investicijska kompanija CVC Capital Partners koja je Ecclestonea ostavila na šefovskoj poziciji. Nakon deset godina, krajem 2016. CVC je odlučio prava prodati američkoj tvrtki Liberty Media koja se bavi medijima i sportom. Sama transakcija okončana je ovih dana zbog čega je za novog gazdu Formule 1 imenovan Amerikanac Chase Carey.
Komentari koji su se ovih dana mogli čuti na temu odlaska Bernieja Ecclestonea uglavnom se svode na to da mu svi priznaju kako je od Formule 1 stvorio globalni fenomen, no i to da mu je već dugo bilo vrijeme za odlazak. Nije tajna da je od svoje pozicije Bernie jako dobro profitirao. Njegovo bogatstvo se procjenjuje na oko tri milijarde dolara.
No, uz zamjerke da je dobar dio kolača kojeg stvara Formula 1 usmjerio u svoj frižider, Ecclestoneu se zamjeralo i štošta drugo. Neki prigovori su išli u smjeru da je od utrka napravio čisti biznis uz koji nema mjesta za sport i pravi automobilizam. Drugi prigovori su bili usmjereni u to što je uporno odbijao Formulu približiti digitalnom dobu i iskoristiti komercijalne mogućnosti koje pruža internet. Prigovarali su mu i zbog uvjeta koje je dogovarao s organizatorima utrka tražeći od njih naknade zbog kojih su neki bili na rubu profitabilnosti, a zamjerke su mu upućivane i zbog odabira novih lokacija za utrke.
Novi vlasnici Liberty Media ne skrivaju da s odlaskom Bernieja dolazi zaokret u načinu na koji se vode poslovi. Prvi potezi već su stigli u imenovanjima koje je proveo novi šef Carey, a kojima su razdvojene komercijalna i sportska strana biznisa kojima je dosad objema upravljao Bernie. Iako se nagađalo da će tranzicijsko razdoblje trajati čak i do dvije ili tri godine, Bernie će ubuduće imati ulogu samo počasnog predsjednika Formule što će mu dati mogućnost savjetovanja novih šefova, ali će ga i držati daleko od donošenja odluka.
Legendarni radoholičar, što je navodno bio i jedan od razloga zašto se Bernie 2009. razveo od svoje tadašnje supruge Riječanke Slavice Radić koja ga je godinama nagovarala da uzme malo odmora, sada će imati priliku malo više uživati u plodovima svoje dugogodišnje poslovne karijere. No, pitanje je hoće li Bernie moći mirno sa strane gledati promjene koje donose nova vremena i novi vlasnici u automobilskom carstvu koje je izgradio. Ecclestone nije nikada izgledao kao da se Formulom 1 bavi isključivo da bi stekao bogatstvo i pitanje je zna li česti gost hrvatske obale, uopće što to znači biti na suvozačkom mjestu.
