Razlika između punog i gotovo praznog spremnika nije zanemariva - može premašiti i 40 kilograma, što je masa koju vozilo itekako registrira. Kod prosječnog automobila spremnik zapremine 50 do 60 litara donosi dodatnih 35 do 45 kilograma kada je napunjen.

Iako na papiru to ne djeluje značajno, u stvarnoj vožnji razlika se može osjetiti, osobito kod slabijih motora i u gradskim uvjetima s čestim ubrzavanjima. Automobil tada djeluje mrvicu tromije, reakcije na gas su blaže, a ukupna dinamika smirenija. Suprotno tome, s gotovo praznim spremnikom vozilo je lakše i može ostaviti dojam živahnijeg odziva, iako razlika nije drastična.

Važan faktor je i raspored mase. Budući da se spremnik u većini automobila nalazi straga, puni spremnik dodatno opterećuje stražnju osovinu. To može pridonijeti većoj stabilnosti pri višim brzinama i u dugim zavojima, gdje automobil djeluje sigurnije i mirnije. S praznijim spremnikom stražnji kraj postaje lakši, pa vozilo može djelovati nešto nemirnije, osobito na neravnim ili skliskim podlogama.

Dodatna težina ima utjecaj i na kočenje. Veća masa znači i veću inerciju, zbog čega kočioni sustav mora raditi intenzivnije. Iako su razlike u svakodnevnoj vožnji uglavnom suptilne, mogu postati primjetnije pri naglom kočenju s većih brzina ili na dugim nizbrdicama.

Pun spremnik donosi i veću udobnost

Zanimljivo, razina goriva utječe i na dojam udobnosti. Automobil s punim spremnikom često djeluje stabilnije i uglađenije jer dodatna masa pomaže u upijanju manjih neravnina. S druge strane, s manje goriva reakcije su brže, ali vožnja može djelovati nešto tvrđe.

Ipak, vožnja s minimalnom količinom goriva dugoročno nije dobra ideja. Pumpa goriva hladi se upravo gorivom, pa pri niskoj razini može doći do pregrijavanja i bržeg trošenja. Uz to, na dnu spremnika nakupljaju se nečistoće koje se pri vožnji na rezervi lakše uvlače u sustav, što dugoročno može uzrokovati dodatne probleme.