Rođena u New Yorku 1987., Thana Alexa školovala se za violinisticu, a kad se u dobi od 13 godina preselila u Hrvatsku, krenula je na satove pjevanja i upoznala se s jazzom, bluesom i soulom.

Dobila je podršku Boška Petrovića te kao šesnaestogodišnjakinja nastupila u njegovu B. P. Clubu. Vratila se potom u SAD na studij te diplomirala na New School for Jazz and Contemporary Music i psihologiju na Eugene Land Collegeu.

Njezin glas predstavlja lirski i eksperimentalni instrument zahvaljujući kojemu nadilazi granice žanrova i zalazi na nova i neistražena područja.

DownBeat Magazine proglasio ju je najperspektivnijom vokalisticom u 2021. godini, nedugo nakon što je njezin drugi album 'ONA' (objavljen u vlastitoj nakladi 2020.) zaslužio dvije nominacije za Grammy - u kategorijama najbolji jazz vokalni album i najbolji instrumentalni jazz solo, koju je ponijela gošća na albumu, violinistica Regina Carter.

Uspješna pjevačica, skladateljica, aranžerka i producentica, koju je New York Times opisao kao 'jazz pjevačicu s globalnom perspektivom', a Billboard kao 'nešto potpuno novo, evokativno i uzbudljivo', rado je za tportal ispričala ponešto o projektu Ponta Lopud Jazz festivala (31. kolovoza - 2. rujna), ali i o preseljenju u Barcelonu, poslovnoj suradnji sa suprugom, nagrađivanim bubnjarem Antonijem Sanchezom, dobitnikom četiri Grammyja, te glazbi općenito.

Trenutačno živite na relaciji SAD-Barcelona. Zašto ste se preselili? Kako ste se odlučili baš za taj grad? Čime vas je osvojio?

Nakon gotovo 20 godina života u New Yorku, moj suprug i ja odlučili smo provesti malo više vremena u Europi te živjeti negdje bliže mojim roditeljima koji su u Hrvatskoj, a i malo promijeniti način i tempo života. Barcelona je svjetsko središte s direktnim letovima prema svjetskim metropolama, što je vrlo važno za glazbenike na turnejama poput nas, a i klima je odlična. Mislim da će nam život između New Yorka i Barcelone dati najbolje od oba svijeta.

Kako vam izgleda život u Barceloni?

Kvaliteta života u Barceloni i općenito Španjolskoj vrlo je visoka. Grad je doista prepun umjetnika i glazbenika iz cijelog svijeta.

Kako je nominacija za Grammy utjecala na vašu karijeru? Planirate li novi album? Recite nam nešto o svojim novim projektima.

Nagrada Grammy je najveće glazbeno priznanje koje postoji na svijetu i svaka osoba u našoj glazbenoj industriji obraća pažnju na umjetnike koji su nominirani. Ova nominacija je, u najmanju ruku, skrenula pozornost na moje ime i moju glazbu ljudima koji nisu znali za mene prije nominacije.

Predstavite nam ukratko Ponta Lopud Jazz festival koji će se održati u kolovozu.

Potaknuti trogodišnjim uspjehom filmskog festivala Ponta Lopud, što je u posljednje dvije godine uključivalo boravak filmskih majstora poput Joela Coena, Frances McDormand i Edwarda Nortona, zbog globalne važnosti jazza kao glazbenog žanra i njegove moći povezivanja ljudi kroz slobodu izražavanja, Tilda Grossel Bogdanovic i ja smo osmislile Ponta Lopud Jazz festival. Na njegovom prvom izdanju sudjelovat će rezidencijalni umjetnici poput svjetski poznatog majstora jazza Joea Lovana i tri rezidencijalna jazz sastava - Antonio Sanchez & Bad Hombre, Obradovic-Tixier Duo te David Sanchez Group featuring Ricky Rodriguez & Luis Perdomo. Ovi međunarodno priznati umjetnici boravit će na otoku tijekom festivala te će nastupati, svakodnevno voditi majstorske radionice i diskusije i sudjelovati u noćnim jam sessionima.

Ono što čini ovaj festival jedinstvenim je to što smo izdvojili sredstva kako bismo omogućili 16-orici talentiranih glazbenika iz Hrvatske i susjednih zemalja boravak na otoku gotovo bez ikakvih troškova, osiguravajući im smještaj i hranu tijekom festivala i besplatan pristup dnevnim masterclass tečajeve i koncertima. Sudionici tih radionica također će sudjelovati na večernjim jam sessionima kao Ponta Lopud Jazz House Band. Kroz svakodnevnu razmjenu kreativnih ideja s vrhunskim glazbenicima i eksperimentiranje u izvedbama u različitim konfiguracijama, želja nam je nadahnuti sudionike na promišljanje o budućnosti glazbene industrije. Budući da su toliko patili u posljednje tri godine, htjeli smo stvoriti iskustvo koje će biti dostupno iznimno talentiranim i motiviranim umjetnicima (bez obzira na financijske mogućnosti) kako bi imali glazbenu, intelektualnu i duhovnu korist od međusobnog okruženja.

Nastupili ste u Zagrebu s Jazz orkestrom HRT-a u ožujku. Kako je to izgledalo? Jeste li zadovoljni?

Kao što je slučaj s mnogim umjetnicima diljem svijeta, pandemija me nadahnula da budem kreativna u pogledu novih načina na koje mogu nastaviti izvoditi svoju glazbu. Nakon što sam izdala album 'ONA' u ožujku 2020., koji je potom bio nominiran za dvije nagrade Grammy, počela sam razmišljati o novim i jedinstvenim načinima na koje bih svoju glazbu predstavila svijetu. To je rezultiralo idejom da se glazba s mog albuma 'ONA' aranžira za big band. Imala sam veliku sreću što je više aranžera doprinijelo ovom projektu, uključujući Vincea Mendozu, dobitnika više Grammyja, aranžere nominirane za Grammy Dana Pugacha i Miho Hazamu te Kena Schaphorsta. 'ONA' je priča o uspjehu žena i proslava evolucije ženske snage i izdržljivosti. 'ONA' je isto tako odraz mog života kao žene, odnosa koje imam, uloga koje sam igrala u životu te je i počast ženama u mojoj obitelji koje su me inspirirale da budem ovakva kakva jesam - kao što su moja majka Mercy i baka Anđelka. Zbog toga mi je bilo vrlo bitno premijerno izvesti ovu glazbu u Zagrebu uz Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem Mirona Hausera. Nisam mogla zamisliti moćniju i dojmljiviju prezentaciju ove glazbe. Svirali su s preciznošću, velikom energijom i puno srca. Hauser i orkestar pripremali su se pet dana prije mog dolaska, a onda smo imali dva dana probe zajedno. Bila mi je čast svirati svoju glazbu s orkestrom tako visoke razine.

Kako izgleda vaša poslovna suradnja sa suprugom, jazz bubnjarem Antonijem Sanchezom? Koje su prednosti i mane, kao i najveći izazovi takvog rada s partnerom/partnericom?

Antonio i ja inspiriramo jedno drugo i jako dobro surađujemo osobno i profesionalno. Kao umjetnik, Antonio sve radi na vrlo visokoj razini te uvijek tjera sebe i svoje kolege u bendu da pronađu nove i uzbudljive dijelove nas samih i naše umjetnosti. Moj suprug i ja se također sjajno provodimo zajedno na putu, što turneju čini jako zabavnom. Moram reći da zajednički rad nema negativnih strana! Inspiriramo i izazivamo jedni druge da budemo najbolji glazbenici i ljudi što možemo biti.

Hoćete li se i vi jednog dana, kao vaša majka Mercy, preseliti u Dubrovnik?

Tko zna? Život je dug i nikad ne znaš što te čeka.

Kako se opuštate u slobodno vrijeme? Što gledate, čitate, slušate?

Budući da sam često na turneji, moj omiljeni način opuštanja je ili biti kod kuće dulje vrijeme ili otići na plažu, kuhati, vježbati, čitati, spavati koliko god želim (bez ludih vremena buđenja na turneji) i biti sa svojim najbližim prijateljima. Također volim kad se naši glazbeni prijatelji okupe i imamo jam sessione. Imamo toliko talentiranih prijatelja da je svaki glazbeni susret s njima inspirativan.

Osim jazza, što volite slušati?

Kako sam se sve više bavim produkcijom svoje glazbe, stvarno sam počela uživati ​​u slušanju bilo koje glazbe koja ima visoku produkcijsku vrijednost. Neki bendovi koje slušam u zadnje vrijeme su Silk Sonic, Radiohead, Thom Yorke, 30/70, Omou Sangaré, Jordan Rakei, Bibio…

Kako ste se zaljubili baš u jazz? Zbog čega baš taj žanr?

Moj otac je uvijek imao vrlo eklektičan glazbeni ukus i gomilu ploča koje bi puštao u našoj kući... Slušao je sve od Arethe Franklin do Boba Marleyja i Pata Methenyja. Počela sam svirati violinu kad sam imala četiri godine, tako sam naučila čitati i pisati glazbu, ali moja izloženost jazzu, bluesu i soulu došla je iz očeve glazbene kolekcije, tako da sam, kad sam počela pjevati, prirodno gravitirala glazbi koju sam čula u našoj kući.

Da niste glazbenica, čime biste se bavili?

Na fakultetu sam završila i jazz i psihologiju. Uvijek me zanimala veza između umjetnosti, glazbe i psihologije, pa mislim da bih, da nisam izvođačica, vjerojatno krenula raditi neki oblik glazbene terapije.