Istraživanje je proveo i koordinirao Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi (ZUV HGP) u suradnji s Hrvatskim studijima Institutom Ivo Pilar i Udrugom specijalne policije kroz potporu Ministarstva branitelja koje je prepoznalo važnost i pokazalo interes za ovakvim tipom projekta. Istraživanje je provedeno u Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Splitu, Gospiću, Zadru, Vinkovcima i Karlovcu. U provedbu projekta uključilo se preko 30 braniteljskih udruga, a u istraživanju je sudjelovalo preko 500 hrvatskih branitelja. Pripreme i istraživanje traju od proljeća 2013, a istraživačke aktivnosti završile su u jesen 2014. te je u organizaciji i provedbi istraživanja sudjelovalo 35 stručnih suradnika i studenata.

U prvome segmentu istraživanja ispitivalo se na koji način ljudi misle o sebi i drugima iz svoje okoline, odnosno kako odabiru, tumače, pamte i koriste socijalne informacije u prosuđivanju i odlučivanju.

Istraživanja pokazuju kako izloženost jakoj, ekstremnoj traumi, poput izloženosti borbi ili teškog fizičkog zlostavljanja, može dugoročno imati negativne posljedice kao što su zdravstvene i psihičke poteškoće, čak i 50 godina nakon proživljene traume. Kao direktni sudionici ratnih zbivanja, sudionici Domovinskog rata bili su izloženi životno ugrožavajućim situacijama (topničko-minobacački napadi, puščana i snajperska vatra i slično), različitim vremenskim i higijenski nepovoljnim uvjetima (neprimjereni uvjeti održavanja higijene, ekstremno visoke i niske temperature i sl.) te ostalim višemjesečnim ratnim stresovima.

Najzanimljiviji rezultati su dobiveni ispitivanjem povezanosti izloženosti borbi i izraženosti simptoma PTSP-a jer 44 posto ispitanih branitelja u vrijeme testiranja imalo je izražene simptome PTSP-a, odnosno vraćala su im se uznemirujuća sjećanja, misli ili slike stresnog ratnog iskustva zbog kojih su se osjećali udaljeno i otuđeno te su imali poteškoća sa spavanjem i koncentracijom. Naročito je bilo teško onima koji su bili više od šest mjeseci izloženi neprijateljskoj vatri, odnosno koji su riskirali živote ili svjedočili velikom postotku ubijenih, ranjenih ili nestalih suboraca. A takvih je među ispitanicima s PTPS-om bilo 60 posto.

Rezultati su pokazali kako su posljedice PTSP-a jednom značajnom dijelu branitelja prouzročile probleme emotivne prirode. Naime kod ispitanog dijela braniteljske populacije uočene su poteškoće s prepoznavanjem emocija kod sebe i drugih ljudi, što može dovesti do neadekvatnih socijalnih odnosa u društvu, a to posljedično može značiti niži stupanj zadovoljstva branitelja vlastitim društvenim životom. Nadalje, branitelji s izraženim simptomima PTSP-a slabije reguliraju vlastite emocije. Budući da upravo oni ponovno i učestalo proživljavaju stresne situacije s ratišta, emocionalna iskustva koja se ne mogu adekvatno regulirati mogu imati za posljedicu veći broj incidenata i pokušaja suicida, utvrdili su stručnjaci psihološke struke.

Dio istraživanja usmjeren na kvalitetu života kod hrvatskih branitelja pokazuje da su oni najviše zadovoljni odnosima s bližnjima, a najmanje vlastima i upravom. Opća populacija u Hrvatskoj također je najmanje zadovoljna vladom i upravom, ali rezultati opće populacije su značajno viši nego kod braniteljske populacije.

Izrazito nezadovoljstvo nacionalnim blagostanjem branitelja može biti uzrokovano visokim očekivanjima te populacije općenito po pitanju upravljanja i vladanja državom. Međutim stanje u kojem se Republika Hrvatska trenutno nalazi (učestale korupcijske afere, troma administracija i slični problemi) kod braniteljske populacije uzrokuju ljutnju, ogorčenost i nezadovoljstvo, na što ukazuje ovako nizak indeks nacionalnog blagostanja, istaknuti su istraživači s Hrvatskih studija i Instituta Ivo Pilar.

Poručeno je kako su dobivene informacije temelj za pružanje pravovaljane psihosocijalne podrške u smjeru podizanja kvalitete življenja branitelja, a time i njihovo ravnopravno uključivanje u sve civilne segmente društva.

U drugom segmentu istraživači iz područja psihologije ispitivali su koje aktivnosti branitelji preferiraju i na koja se područja treba usmjeriti. Dobiveni rezultati ukazuju da su branitelji većinom motivirani ka stjecanju novih znanja i prosocijalnim aktivnostima, ali i da se prvenstveno osjećaju odgovorni za uključivanje u aktivnosti vezane uz promicanje vrijednosti Domovinskog rata, digitalizaciju ratne građe te za aktivnosti vezane za sudjelovanje u educiranju djece, mladih i svih zainteresiranih o istini i činjenicama Domovinskog rata. Vidljivo je da branitelji imaju želju svoja iskustva i znanja o Domovinskom ratu prenijeti na mlađe generacije, kao i da žele održati spomen na Domovinski rat i svoje poginule suborce.

Nadalje, branitelji pokazuju svijest o ugroženosti populacije po pitanju zdravlja te je velik interes iskazan za organizirane odlaske na liječničke preglede, kao i za općenito bolju zdravstvenu skrb. Prema objavljenim rezultatima studije Ministarstva branitelja, u razdoblju od 1998. do 2010. od posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu umrlo je 24 tisuće hrvatskih branitelja i prema toj studiji branitelji umiru u dobi od 50,9 godina, najčešće od zloćudnih tumora. Upravo ovaj podatak razlikuje hrvatske branitelje od ostale populacije u Republici Hrvatskoj u kojoj je smrtnost najčešće posljedica srčanog i moždanog udara te pokazuje kako je opravdana briga branitelja oko adekvatnosti zdravstvene skrbi.

Trećim segmentom istraživanje se usmjerilo na proučavanje prirode zajedništva unutar braniteljske populacije koje je ukazalo na jedinstvenu strukturu zajedništva unutar branitelja. Navedena struktura zasniva se na četiri temelja: povjerenju, razumijevanju, spremnosti za pomaganje i požrtvovnosti te potrebom za socijalizacijom. Primjerice za trajanja istraživanja stručnjaci su svjedočiti nizu braniteljskih aktivnosti i istupa poput angažiranja oko skidanja ćiriličnih ploča u Vukovaru ili iznimne požrtvovnosti za vrijeme poplava koje su pogodile Hrvatsku, što su upravo primjeri zajedništva i povezanosti koja karakterizira ovu populaciju.

Stručnjaci poručuju kako rezultati triju istraživanja nedvojbeno pokazuju da braniteljska populacija posjeduje izniman potencijal, odnosno psihosocijalne karakteristike oblikovane ratnim iskustvima koje se mogu iskoristiti za pomoć ranjivim i socijalno osjetljivim skupinama u Hrvatskoj. Na taj način oni će se osjećati svrhovito i društveno korisno dok će ugrožene skupine dobiti prijeko potrebnu pomoć.