Parlamentarni izbori u Njemačkoj održali su se krajem rujna, a tek dva mjeseca kasnije je – nakon dugih i kompliciranih pregovora – potpisana buduća velika koalicija demokršćana i socijaldemokrata, koja će sljedeće četiri godine vladati najmoćnijom državom Europske unije. No odmah treba naglasiti kako će koalicijski ugovor morati na stranačkom referendumu 6. prosinca podržati i članstvo SPD-a, koje definitivno zasad nije složno oko toga trebaju li socijaldemokrati biti mlađi partner Merkeličina CDU-a, za koji se plaše da bi ih mogao posve pojesti. Ne bez razloga, s obzirom da je nakon prošle velike koalicije od 2005. do 2009. SPD na izborima dobio povijesno najlošiji rezultat u 150 godina postojanja stranke, tragičnih 22 posto.

Ovoga su se puta zato socijaldemokrati tvrdo postavili u koalicijskim pregovorima – a jednako tvrdoglav bio je i bavarski CSU Horsta Seehofera – kako bi vodstvo stranke, predvođeno predsjednikom Sigmarom Gabrielom, moglo dobiti potporu članstva, njih oko 450 tisuća, za ovu koaliciju.

Dogovoreno je sljedeće: CDU dobiva pet ministarstava, CDU tri, a SPD šest. O konkretnoj podjeli i imenima će se razgovarati nakon referenduma članstva socijaldemokrata. Neće biti uvođenja novih poreza, a od 2015. godine velika crno-crvena koalicija se neće više zaduživati. No ipak se predviđa potrošiti 23 milijarde eura za dodatne izdatke i velike investicije. Od 2015. Njemačka uvodi na inzistiranje SPD-a i minimalnu plaću od 8,5 eura po satu. Postignuti su kompromisi i oko pitanja dvojnog državljanstva, obnovljivih izvora energije i mirovina.

S obzirom na visok nivo njemačke politike, teško je povjerovati da će treća vlada Angele Merkel biti promašaj, no tamošnji mediji upozoravaju da bi najmoćnijoj državi EU mogla slijediti 'velika stagnacija'. Tako piše konzervativni Frankfurter Allgemeine Zeitung, inače većinom podržavatelj Merkel, i upozorava da 'ova koalicija neće voditi Njemačku naprijed', te da se temelji većinom na 'postignućima prošlih vlada'. Naročito se zamjera što neće biti nikakvih velikih promjena u vezi europske politike, pa FAZ predviđa da 'ovu koaliciju u EU nitko neće uzimati za uzor', a dodaje se i kako će vjerojatno neka buduća vlada od 2017. morati rješavati probleme koji se sada stvaraju.

Der Spiegel pak zaključuje da je 'koalicija dogovorena, no sve je i dalje otvoreno'. Ironično se navodi kako Merkel, Gabriel i Seehofer 'sami hvale svoj savez' kada drugi to već ne čine, a kaže se i da obiman koalicijski ugovor od čak 185 stranica krije i razne tajne. 'Bit će teško', prognozira Der Spiegel, dok ljevičarski Sueddeutsche Zeitung smatra da članovi SPD-a trebaju podržati koalicijsku ugovor 'iz sadržajnih razloga'. Ipak, ističe se da u tih 185 stranica nema 'nikakvog velikog zamaha ili plana', iako će u Bundestagu postojati ogromna vladajuća većina.

Bilo kako bilo, Njemačka je opet dobila vladu neke vrste statusa quo, koji zasad svima odgovara jer ekonomija većinom dobro stoji. No to je tako zbog reformi još iz vremena socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schroedera (1998–2005), takozvane Agende 2010, dok se Angela Merkel i u svojem trećem kancelarskom mandatu drži politike malih koraka ili taktičkog tapkanja u mjestu. Nova njemačka vlada je zapravo vlada prošlosti, a ne budućnosti.