Hormuški tjesnac ključni je plovni put koji se nalazi između Omana i Irana te povezuje Perzijski zaljev s Omanskim zaljevom i Arapskim morem. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) opisuje ga kao 'najvažniju svjetsku tranzitnu točku za naftu'.

Na najužem dijelu širok je samo 33 kilometra, a brodski put širine je samo nešto više od tri kilometra u oba smjera, što ga čini pretrpanim i opasnim.

Velike količine sirove nafte, koju zemlje OPEC-a poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta i Iraka vade s naftnih polja diljem regije Perzijskog zaljeva, prolaze kroz ovaj tjesnac. Procjenjuje se da oko 20 milijuna barela sirove nafte, kondenzata i goriva dnevno prođe tim plovnim putem, prema podacima tvrtke Vortexa, konzultanta za tržište energije i tereta, piše Deutsche Welle (DW).

Katar, jedan od najvećih svjetskih proizvođača ukapljenog prirodnog plina (LNG), također ga koristi za izvoz.

Kakva je trenutna situacija u tjesnacu?

Sukob između Izraela i Irana ponovno je u središte pozornosti stavio pitanje sigurnosti na tom plovnom putu. Iran je u prošlosti više puta prijetio zatvaranjem Hormuškog tjesnaca za promet kao odgovor na pritisak Zapada. Međutim, otkako je izbio njegov sukob s Izraelom, nije bilo većih napada na komercijalno brodarstvo u regiji.

Ipak, brodovlasnici su sve oprezniji u korištenju ovog plovnog puta, pa su neki brodovi pojačali sigurnosne mjere, a drugi su, kako je izvijestila novinska agencija AP, otkazali rute koje vode kroz njega.

Elektroničko ometanje navigacijskih sustava komercijalnih brodova poraslo je posljednjih dana oko tjesnaca, kao i na širem području Perzijskog zaljeva, rekli su izvori iz brodarskih kompanija agenciji Reuters. Ovo ometanje utječe na brodove koji plove kroz regiju, rekli su.

S obzirom na to da se čini da kraj sukoba nije na vidiku, tržišta su nervozna. Svaka blokada plovnog puta ili poremećaji u protoku nafte mogli bi izazvati nagli porast cijena i teško pogoditi uvoznike energije, posebno u Aziji. Osim toga, cijene tankera za brodove koji prevoze sirovu naftu i rafinirane naftne derivate iz regije posljednjih dana naglo su skočile.

Troškovi prijevoza goriva s Bliskog istoka u istočnu Aziju narasli su za gotovo 20 posto u tri dana do ponedjeljka, izvijestio je Bloomberg, pozivajući se na podatke Baltičke burze. U međuvremenu su cijene za istočnu Afriku skočile za više od 40 posto.

Tko će biti najviše pogođen u slučaju poremećaja u opskrbi?

EIA procjenjuje da je 82 posto pošiljki sirove nafte i drugih goriva koje su prolazile kroz tjesnac išlo azijskim potrošačima.

Kina, Indija, Japan i Južna Koreja bile su glavna odredišta, a ove četiri zemlje zajedno su činile gotovo 70 posto svih tokova sirove nafte i kondenzata koji su prolazili kroz njega. Ova tržišta vjerojatno bi bila najviše pogođena poremećajima u opskrbi.

Ako Iran poduzme mjere za zatvaranje tjesnaca, potencijalno bi mogao izazvati vojnu intervenciju Sjedinjenih Američkih Država. Američka Peta flota, sa sjedištem u obližnjem Bahreinu, zadužena je za zaštitu komercijalnog brodarstva u tom području. Svaki potez Irana kojim bi se poremetio protok nafte kroz taj plovni put mogao bi ugroziti i veze Teherana s arapskim državama poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, zemljama s kojima je posljednjih godina mukotrpno poboljšavao odnose.

Arapske zaljevske zemlje do sada su kritizirale Izrael zbog pokretanja napada na Iran, ali ako postupci Teherana budu ometali njihov izvoz nafte, mogle bi biti prisiljene okrenuti se protiv njega. Štoviše, sam Iran oslanja se na Hormuški tjesnac za isporuku nafte svojim kupcima, što njegovo zatvaranje čini kontraproduktivnim, kažu stručnjaci.

'Iransko gospodarstvo uvelike se oslanja na slobodan prolaz robe i plovila morskim putem, s obzirom na to da je njihov izvoz nafte u potpunosti baziran na moru', citirao je Reuters analitičare JP Morgana. Osim toga, zatvaranje Hormuškog tjesnaca bilo bi kontraproduktivno za odnos Irana s njegovim jedinim kupcem nafte, Kinom.

Postoje li alternative tjesnacu?

Zaljevske arapske zemlje poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata posljednjih godina tražile su alternativne rute za zaobilaženje tjesnaca. Obje su tako izgradile infrastrukturu koja im omogućuje transport dijela sirove nafte drugim rutama.

Saudijska Arabija, naprimjer, upravlja naftovodom Istok-Zapad kapaciteta pet milijuna barela dnevno, a UAE ima naftovod kojim povezuje svoja naftna polja na kopnu s izvoznim terminalom Fudžaira u Omanskom zaljevu.