Val prosvjeda zbog rastućih životnih troškova, cijena goriva i pogoršanja javnih usluga koji je zahvatio Francusku ponovno je u središte pozornosti doveo skupine maskiranih prosvjednika odjevenih u crno. Njihova prisutnost na demonstracijama povezuje se s nasilnim sukobima, uništavanjem imovine i napadima na javne zgrade.

Tijekom prosvjeda održanih 17. listopada u Parizu, Lyonu, Marseilleu i drugim francuskim gradovima zabilježeni su sukobi s policijom, vandalizam i pljačke. Dio nasilja vlasti pripisuju radikalnim skupinama koje djeluju koristeći taktiku poznatu kao black bloc.

No tko su zapravo ti prosvjednici i što žele?

Nisu organizacija, nemaju vođu ni članstvo

Iako se često govori o 'black bloc skupinama', taj naziv ne označava jedinstvenu organizaciju s vodstvom, članstvom ili zajedničkim političkim programom. Riječ je o taktici prosvjedovanja koju najčešće koriste anarhistički, antikapitalistički i radikalno lijevi aktivisti.

Sudionici se odijevaju u tamnu odjeću, nose maske i kapuljače da bi prikrili identitet te se tijekom većih demonstracija okupljaju u prepoznatljive skupine.

Ovisno o okolnostima, mogu djelovati kako bi se međusobno zaštitili od policijskih intervencija, ali i sudjelovati u izravnim sukobima s policijom, uništavanju imovine ili napadima na simbole državne i korporativne moći.

Dio aktivista takve postupke smatra oblikom otpora gospodarskoj nejednakosti i postojećem političkom sustavu. Kritičari, međutim, upozoravaju da nasilje ugrožava ostale prosvjednike i prolaznike te potkopava legitimne zahtjeve šireg prosvjednog pokreta.

Važno je naglasiti da nije svaka osoba odjevena u crno pripadnik black bloca, kao što se ni svaki nasilni incident tijekom demonstracija ne može automatski pripisati tim aktivistima.

Sve je počelo u Zapadnoj Njemačkoj

Korijeni ove taktike sežu u Zapadnu Njemačku krajem 1970-ih i početkom 1980-ih. U tadašnjem Zapadnom Berlinu autonomni ljevičarski aktivisti, anarhisti i skupine koje su se borile za pravo na stanovanje organizirali su prosvjede protiv deložacija i policijskih intervencija.

Prema objašnjenju koje je 2018. godine objavio francuski Le Monde, upravo je njemačka policija početkom 1980-ih koristila naziv Schwarzer Block, odnosno 'crni blok', za prosvjednike odjevene u crno koji su se zajednički suprotstavljali policijskim akcijama.

Na razvoj pokreta utjecale su anarhističke i antikapitalističke ideje, kao i talijanski autonomistički pokret iz 1960-ih i 1970-ih. Njihova filozofija temelji se na odbacivanju tradicionalnog političkog predstavljanja i zagovaranju izravnog djelovanja.

Svijet ih upoznao nakon prosvjeda u Seattleu

Ta se taktika sljedećih desetljeća proširila iz Njemačke na druge europske zemlje, a zatim i izvan Europe. Jedan od najpoznatijih trenutaka dogodio se 1999. godine tijekom prosvjeda protiv Svjetske trgovinske organizacije u američkom Seattleu.

Tada su prosvjednici koji su djelovali u black bloku razbijali izloge poslovnica velikih međunarodnih kompanija, uključujući Nike i McDonald's. Snimke uništenih izloga obišle su svijet, a njihova taktika postala je međunarodno prepoznatljiva.

Nakon toga pojavljivala se na prosvjedima protiv globalizacije, gospodarske nejednakosti i međunarodnih političkih samita.

Kakvu ulogu imaju u francuskim neredima?

Francuski prosvjedi 17. listopada okupili su učenike, studente, sindikate, sudionike ranijeg pokreta Žutih prsluka i druge građane nezadovoljne gospodarskim i društvenim prilikama. Dok je velik dio okupljenih mirno prosvjedovao, u pojedinim gradovima izbili su nasilni sukobi.

Prema izvještajima koje prenosi News18, pozivajući se na agencijske izvore, maskirane skupine odjevene u crno priključile su se demonstracijama, a francuske vlasti dio njih opisuju kao pripadnike radikalne ljevice.

U blizini pariškog Trga Republike prosvjednici su, prema tim izvještajima, bacali pirotehniku i kamenje, napadnuta je banka te opljačkana trgovina sportske opreme. U Marseilleu su demonstranti nakratko zauzeli gradsku vijećnicu dok je u Lyonu zapaljen turistički ured.

Ipak, prisutnost maskiranih skupina ne znači da one predstavljaju sve sudionike prosvjeda niti da su odgovorne za svaki incident.

Nasilje može zasjeniti zahtjeve prosvjednika

Pitanje opravdanosti takvih metoda izaziva podjele i unutar samih prosvjednih pokreta. Zagovornici izravnog djelovanja smatraju da napadi na simbole gospodarske i državne moći privlače pozornost na društvene nejednakosti i policijsku represiju.

Protivnici upozoravaju da razbijeni izlozi, požari i napadi na policiju mogu udaljiti javnost od zahtjeva prosvjednika te vlastima dati argument za strože sigurnosne mjere.

Dodatni problem predstavlja činjenica da se u velikim prosvjednim povorkama nerijetko isprepliću mirni demonstranti, radikalni aktivisti i pojedinci koji izazivaju nasilje iz drugih razloga. Prikrivanje identiteta pritom otežava utvrđivanje odgovornosti za pojedine incidente.

S druge strane, policijska upotreba sile tijekom francuskih prosvjeda također je predmet kritika, što komplicira pitanje odgovornosti za eskalaciju sukoba.

Jesu li black bloc aktivisti preuzeli francuske prosvjede?

Unatoč dojmljivim snimkama maskiranih prosvjednika i nasilja na ulicama, black bloc nije jedinstvena skupina koja upravlja francuskim demonstracijama. Riječ je o taktici koju koriste različiti, često međusobno nepovezani aktivisti, s različitim političkim motivima.

Francuski prosvjedni pokret znatno je širi i obuhvaća građane nezadovoljne rastom troškova života, stanjem javnih službi i društvenim nejednakostima. Upravo zbog toga nasilni incidenti predstavljaju poseban izazov: slike zapaljenih zgrada i razbijenih izloga lako mogu zasjeniti razloge zbog kojih su stotine tisuća ljudi izišle na ulice.