Europska unija suočava se s rastućim kritikama zbog sporog donošenja odluka u trenucima kada se globalne krize gomilaju. Sve više političara i analitičara postavlja pitanje: Može li Europsko vijeće, tijelo koje okuplja čelnike država članica, pratiti tempo novog svjetskog poretka?
Unija je nastala nakon Drugog svjetskog rata s fokusom na gospodarsku integraciju, dok su sigurnosna pitanja bila u velikoj mjeri prepuštena Sjedinjenim Državama. Njezine institucije izgrađene su na načelu konsenzusa – modelu koji danas sve teže odgovara ubrzanoj i nestabilnoj globalnoj stvarnosti.
'Svijet gori, a Europa čeka dogovor'
'Europa je danas u trajnom kriznom režimu, a njezin sustav odlučivanja jednostavno nije dizajniran za to', upozorio je bivši danski premijer i bivši glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen.
U posljednjim mjesecima EU se više puta mučio postići jedinstven stav o ključnim pitanjima – od financijske pomoći Ukrajini vrijedne 90 milijardi eura, preko sankcija Rusiji, do odgovora na sukobe na Bliskom istoku.
vezane vijesti
Na samitu u ožujku lideri su sate proveli raspravljajući o detaljima sustava trgovanja emisijama, dok su istodobno energetski interesi Europe bili pod pritiskom sukoba na Bliskom istoku.
Jedan europski dužnosnik to je opisao riječima: 'Nazivati ETS (op. a. europski sustav za trgovanje emisijama) najvećim problemom dok plinska polja gore djeluje pomalo čudno.'
Sporo donošenje odluka kao kronični problem
Kritike na račun sporosti EU-a postale su gotovo uobičajene. Nizozemski premijer Rob Jetten upozorio je da građanima postaje sve teže objasniti zašto Europa reagira presporo na velike izazove.
Sličnu poruku poslao je i francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je priznao da je EU 'ponekad prespor' i da joj trebaju reforme.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otišla je korak dalje, upozorivši da pravilo jednoglasnosti u vanjskoj politici stvara 'sistemske blokade' te pozvala na ukidanje nacionalnog veta.
Sustav konsenzusa: Snaga ili slabost?
Unatoč kritikama, mnogi brane postojeći model. Europsko vijeće temelji se na ideji da sve države članice sudjeluju u donošenju odluka, što mu daje snažan demokratski legitimitet.
'To je pravo mjesto za raspravu o najvažnijim pitanjima jer okuplja sve šefove država i vlada', ističu europski dužnosnici, piše Politico.
Profesor europske politike Steven Van Hecke podsjeća da Vijeće nije osmišljeno za krizno upravljanje, nego za dugoroško usmjeravanje politike. Ipak, u ključnim trenucima – poput financijske krize ili pandemije – pokazalo je da može djelovati brzo i odlučno.
Bivši belgijski premijer Alexander De Croo naglašava da EU zna reagirati kada je potrebno: 'Ponekad treba vremena da se donesu odluke, ali bio sam dio trenutaka kada su bile vrlo odlučne.'
Novi svijet traži bržu Europu
Problem je, međutim, što se svijet dramatično promijenio. Geopolitičke napetosti rastu, savezništva se mijenjaju, a krize se nižu.
Rasmussen upozorava da Europa više nema luksuz sporog odlučivanja kakav je imala početkom 2000-ih, kada su odnosi bili stabilniji, a SAD pouzdan saveznik.
Zbog toga se sve češće spominju reforme: uvođenje odlučivanja kvalificiranom većinom u vanjskoj politici, stvaranje europskog sigurnosnog vijeća ili jačanje ovlasti Europske komisije. No svaka od tih ideja otvara nova pitanja, posebno oko demokratske legitimnosti i ravnoteže moći između država članica i Bruxellesa.
Europa između opreza i učinkovitosti
Neki analitičari smatraju da sporiji i oprezniji pristup EU-a ima i svojih prednosti, osobito u usporedbi s nepredvidivim potezima američke politike.
'Ponekad nije loše konzultirati partnere i dobro promisliti prije donošenja odluka', poručuje De Croo.
No kako krize postaju sve češće i intenzivnije, raste pritisak da Europa pronađe način za brže i učinkovitije djelovanje.
Najnoviji primjer je višemjesečno odgađanje odobrenja financijske pomoći Ukrajini, što mnogi vide kao dokaz da se EU lako može zaglaviti u vlastitim procedurama.
