Prema švedskoj studiji provedenoj na deset godina drugih studija, čini se, igre ipak nisu glavni krivci zašto vam se klinci vješaju za luster nakon pola sata Super Maria. Prema njima, većina dosadašnjih istraživanja koja su dokazala kako igre uzrokuju agresivnost - nije u potpunosti u pravu. Razlog tome je činjenica da 'sukobi unutar obitelji i loši higijenski uvjeti dijete mogu više privući video igrama, te u konačnici povećati razinu agresivnosti'.

Poanta ove studije je da manje-više sve dosadašnje studije nikako ne uspijevaju direktno povezati agresivnost kod djece s igranjem video igara. U svakom dosadašnjem slučaju nešto je potenciralo to psihološko stanje, čime upravo i dolaze do zaključka da igre kao takve same po sebi ne mogu uzrokovati izravno povećanje agresivnosti kod mališana. Također je navedeno kako 'dosadašnje studije koriste različite načine praćenja uzroka dječje agresije, što uzrokuje zbunjujuće rezultate'.

Iskreno, potpuno se slažemo sa stručnjacima s instituta. Lako je kriviti video igre za agresivnost djeteta, dok u velikoj većini slučajeva uzrok leži u manjku pažnje/odgoja samih roditelja. Uvijek je lako okriviti nešto o čemu se malo toga zna (ili skočiti na autobus 'igre su loše za klince'), a teško je propitati je li uzrok tome možda očitiji i bliži nego što se misli.