Priča o 26-godišnjem ruskom poručniku Levu Stupnikovu počinje u vojnom sustavu Rusije, a završava bijegom na stranu zemlje protiv koje se donedavno borio. Njegovu priču rekonstruirao je američki The Wall Street Journal, a prenio ruski neovisni portal Meduza.

Stupnikov je rođen u Kazahstanu, a kao tinejdžer preselio se u Rusiju, gdje je završio vojnu akademiju u Sankt Peterburgu. Godine 2021. oženio se Lisom i razmišljao o napuštanju vojske, no ruska invazija na Ukrajinu promijenila mu je planove. U ljeto 2023. unaprijeđen je u poručnika, a nekoliko mjeseci poslije poslan je na bojište.

Ondje je počeo tajno prosljeđivati Ukrajincima informacije o vlastitim suborcima – od položaja postrojbi do njihovih planova i komunikacijskih frekvencija.

Majka mu je pokušala organizirati bijeg

Stupnikovljeva majka Tatjana Jancen protivila se ratu i pokušavala je sina izvući iz vojske. Predlagala mu je da tijekom presjedanja u Moskvi pobjegne u Kazahstan, gdje bi se mogao skloniti kod rodbine. On je, međutim, smatrao da je takav plan preopasan.

U veljači 2024. majka je kontaktirala ukrajinskog blogera Dmitra Karpenka, koji je na YouTubeu objavljivao razgovore s ruskim ratnim zarobljenicima i prebjezima.

Kada je doznao za njihovu komunikaciju, Stupnikov se sam javio Karpenku preko WhatsAppa i ponudio suradnju s ukrajinskom vojskom. Prema dostupnim navodima, nije tražio novčanu naknadu.

Kako bi zaštitili komunikaciju, dogovorili su jednostavnu šifru. Svaka poruka morala je počinjati pozdravom i brojem koji se dobivao dodavanjem pet na datum slanja. Ako broj nije odgovarao dogovorenom pravilu, Karpenko bi znao da je izvor možda otkriven.

U prvom napadu poginulo 68 ruskih vojnika

Jedna od prvih operacija u kojima je Stupnikov pomogao Ukrajincima bila je usmjerena na vojni poligon u blizini Volnovahe. Prema pisanju The Wall Street Journala, ruski je poručnik Ukrajincima dostavio koordinate na kojima su bili okupljeni ruski vojnici.

Uslijedio je napad raketnim sustavom HIMARS. Prema navodima u tekstu, poginulo je 68 vojnika, a još 60 ih je ranjeno. Među poginulima bio je i pukovnik Gusein Musajev, zapovjednik Stupnikovljeve brigade.

Sam Stupnikov preživio je napad jer se neposredno prije udara udaljio od okupljenih vojnika, pretvarajući se da mora otići na zahod.

Tijekom sljedećih mjeseci nastavio je dostavljati informacije o položajima postrojbi, radijskim frekvencijama i borbenim planovima. Prema pisanju američkog lista, gubici u njegovoj brigadi postupno su rasli, a od časnika s kojima je započeo službu u svojoj bojni ostao je jedini koji nije poginuo, bio ranjen ili premješten.

Živio je u strahu da će ga otkriti

Stupnikov je poslije opisivao stalnu napetost i strah od razotkrivanja. Prema njegovim riječima, bilo mu je teško nositi se s posljedicama napada u kojima su pogibali njegovi suborci. Noću je sanjao eksplozije, a osjećaj krivnje pokušavao je ublažiti uvjeravajući samoga sebe da su poginuli bili loši ljudi.

'Bila je to stalna, beskrajna napetost. Pravi špijuni prolaze obuku za špijunažu. Ja nisam prošao nikakvu takvu obuku', ispričao je poslije.

U srpnju 2024. odlučio je pobjeći. Crtu bojišnice prešao je uz pomoć ukrajinskog drona, koji ga je usmjeravao prema ukrajinskim položajima. Kada je stigao do ukrajinskih izviđača, izgovorio je dogovorenu lozinku: 'Trgovina kikirikijem'. Ukrajinski vojnici povezali su mu oči i odveli ga na svoje položaje.

Nedugo nakon bijega priključio se Ruskom dobrovoljačkom korpusu, postrojbi ruskih državljana koja se bori na ukrajinskoj strani. Uz ukrajinsku pomoć iz Rusije je uspio izvući majku i mlađu sestru. Njegova supruga Liza, međutim, odbila mu se pridružiti.

Supruga: 'Nikada neću napustiti svoju zemlju'

Nakon što je Stupnikov u rujnu 2025. javno ispričao svoju priču, njegova supruga dala je izjavu ruskom državnom mediju RT. Tvrdila je da ju je suprug nagovarao da mu se pridruži u inozemstvu, ali da joj nije rekao da namjerava otići u Ukrajinu.

'Tražio je da se s njim preselim u inozemstvo. Nije mi rekao da je riječ o Ukrajini. Samo mi je rekao da mu se pridružim. Odmah sam mu jasno dala do znanja da nikamo ne idem', rekla je.

Dodala je da joj je zamjerao odluku da ostane u Rusiji.

'Tada sam mu rekla da možda jesam loša supruga, ali da nikada, baš nikada, neću napustiti svoje roditelje ni svoju zemlju', poručila je.

Nakon njegova javnog istupa čečenske specijalne snage objavile su da tragaju za njim.

Majka poginulog vojnika: 'Moj sin mislio je da je Lev dobra osoba'

Priča ima i drugu stranu. RT je razgovarao s Tatjanom Gurjevom, čiji je sin Pavel poginuo u napadu kod Volnovahe. Prema njezinim riječima, Pavel i Stupnikov bili su prijatelji.

'Moj sin mi je više puta pričao o njemu. Mislio je da je Lev ljubazna osoba dobrog srca. Dobro se uklopio u postrojbu', ispričala je.

Gurjeva je dodala da je njezin sin toliko volio ime Lev da ga je koristio na društvenim mrežama te planirao tako nazvati vlastitog sina.

'Sada kada znam tko je usmjerio projektile na taj poligon, jednostavno sam u šoku', rekla je.

Prema pisanju The Wall Street Journala, u napadima kojima je Stupnikov pomogao Ukrajincima poginulo je više od 300 ruskih vojnika. Ruski državni medij RT navodi brojku veću od 200 poginulih.