Nisu to, naravno, jedina pitanja koja ostaju bez odgovora s Pantovčaka, ali su svakako najvažnija iz perspektive hrvatskih građana. Iako predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uporno želi ostaviti dojam da je otvorena prema javnosti, to uopće nije slučaj i čak je zatvorenija od svih dosadašnjih gospodara Pantovčaka. Čak je i strogi i mrgodni predsjednik Franjo Tuđman bio spreman na mjesečnoj razini, na redovnim press-konferencijama odgovarati na sva pitanja novinara, od kojih su mnoga bila krajnje neugodna, ali Kolinda Grabar Kitarović se to naprosto ne usuđuje. Zbog toga se stječe dojam kako je izrazito nesigurna i kako pokušava kontrolirati sve informacije koje odlaze s Pantovčaka te blokirati mogućnost da uopće odgovara na potencijalno neugodna pitanja.

Vlada i Sabor odlučuju o visini sredstava kojima godišnje raspolaže Ured predsjednice, ali dobra je politička praksa da se njoj (kao i njezinim prethodnicima) ostavlja na izbor kako će urediti potrošnju tog novca, kolike će plaće imati savjetnici (uobičajeno je da su njihove plaće na razini ministarskih) i koliko će ljudi zapošljavati Ured, sukladno predsjedničkim potrebama. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na raspolaganju ima dva milijuna kuna manje nego Ivo Josipović i ove godine proračun njezinog ureda iznosi 41,1 milijun kuna, od čega na administraciju i upravljanje odlazi 32 milijuna kuna. Troškovi zaposlenih planirani su u iznosu od 22,5 milijuna kuna.

Otkazi i selidba s Pantovčaka?

Budući da je predsjednica u izbornoj kampanji obećavala u više navrata da će značajno smanjiti birokratski aparat na Pantovčaku, u više sam navrata u proteklim mjesecima njezinog glasnogovornika Luku Đurića pitala koliko je zaposlenih u Uredu predsjednice, je li bilo otkaza i/ili novih zapošljavanja te kolike su plaće zaposlenih – od savjetnika do administrativnog osoblja. Umjesto odgovora na ova pitanja, mjesecima dobivamo odgovor da sistematizacija još uvijek nije gotova te da se na spomenuta pitanja ne može odgovoriti?! Što ga sprečava da odgovori na ova pitanja - prema postojećoj sistematizaciji - nije nam poznato.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović obećala je i da će se seliti s Pantovčaka, ali na njemu još uvijek boravi. Budući da dvadesetak godina pratim što nam rade šefovi država, onoga dana kad je izrekla spomenuto obećanje meni je bilo jasno da ga ili neće ispuniti ili će ga ispuniti vrlo teško jer Pantovčak je zapravo jedino primjereno mjesto rada za šefa države, s postojećim ustavnim ovlastima, a napose onu da predstavlja Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Obećanje o selidbi bio je njezin skok u vlastita usta, a umjesto da prizna to da je populistički pogriješila kad je zbog političkog marketinga obećala selidbu, predsjednica i njezini suradnici nastavljaju javnost vući za nos bajkicom, koju pričaju novinarima svih redakcija koje za to pitaju, o stručnom povjerenstvu koje vrijedno radi, ali nikako da utvrdi je li Pantovčak primjerena lokacija za Ured predsjednice ili je to neka druga lokacija. Što li rade da im je tako teško utvrditi ono što se zna već 25 godina?

Koliko je predsjedničinog novca ostalo na HDZ-ovom računu?

Dva nacionalna dnevna lista objavila su posve različite informacije o pohvalnom predsjedničinom planu da ljeto provede radno, na terenu – jedni pišu kako će za vrijeme skorog boravka u Splitsko-dalmatinskoj županiji za rad koristiti prostorije Županije, a drugi da će koristiti vojnu bazu u Lori. Kad smo pitali u Uredu predsjednice gdje će raditi, a gdje boraviti dok bude na području Splitsko-dalmatinske županije, koliko suradnika vodi sa sobom i koji je troškovnik cijelog tog pothvata, odgovor je glasio da se to još uvijek ne zna i da ovisi o više čimbenika. Do polaska je ostalo 10-ak dana, možda i manje, ali u Uredu predsjednice, eto, pojma nemaju kako će se taj ambiciozan plan provesti u djelo.

Predsjednica je obećala novac koji joj je za troškove izborne kampanje vraćen iz Državnog proračuna (1,17 milijuna kuna) donirati u humanitarne svrhe i ona je doista donirala dio tog novca, ali ne i ukupnu svotu. U više navrata pitala sam kome je novac doniran i jesu li isplate obavljene u cijelosti s računa HDZ-a (na koji je proslijeđen, ali se dijeli prema predsjedničinim odlukama). Odgovor, pogađate, nismo dobili. Skrivanje troškova i financijskih podataka pratilo je Kolindu Grabar Kitarović i kroz izbornu kampanju, u kojoj nije htjela otkriti kolika joj je bila plaća u NATO-u.

Imamo pravo znati, ali ona ne želi da znamo

Da se razumijemo, meni je njezin češći boravak na terenu među građanima (i seljacima) pohvalan potez, baš kao i donacije u humanitarne svrhe. Jasno je i to da ona mora imati savjetnike, osiguranje i administrativno osoblje u Uredu predsjednice, uvjerena sam kako za smještaj Ureda, u postojećim financijskim okolnostima, nema bolje lokacije od postojeće na Pantovčaku, ali nikako ne mogu razumjeti zbog čega su predsjednica i njezini najbliži suradnici zatvoreni poput najviše čuvane tvrđave kad je riječ o potrošnji novca i ispunjenju obećanja koja su vezana za novac i troškove.

Sve bi to bilo u redu kad bi bila riječ o privatnom vlasništvu, ali eto, nije Ured predsjednice privatni posjed, nego njezin i njihov rad, baš kao i rad Vlade i Sabora, financiramo mi, porezni obveznici, i naše je pravo da znamo put svake lipe iz predsjedničke blagajne na Pantovčaku, ako bismo baš to htjeli. Možda je predsjednica krajnje štedljiva i pažljiva pri trošenju našeg novca, možda je već podijelila sav novac s HDZ-ovog računa, koji pripada njoj, u humanitarne svrhe, možda je smanjila broj zaposlenih na Pantovčaku, kao što je smanjila i broj savjetnika, možda... Ali mi to ne znamo i(li) ona iz nekog samo njoj poznatog razloga ne želi da mi to znamo.

Kad netko na državnoj dužnosti ulaže previše energije u skrivanje financijskih podataka, to budi sumnju i ona s vremenom postaje sve dublja, a praksa je dokazala da za onog koji skriva i one koji imaju pravo znati u nekom trenutku takva situacija naprosto postane nepodnošljiva. Ili kako bi to rekao irski pisac Richard Brinsley Sheridan: 'Oni koji se najviše zaklinju, najmanje su iskreni.'