Prilikom objave dobitnika u vijećnici u srijedu, predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola je istaknula: "Dodjelom ovogodišnje Nagrade Saharov za slobodu mišljenja Andrzeju Poczobutu iz Bjelarusa i Mziji Amaglobeli iz Gruzije odajemo priznanje dvoje novinara čija je hrabrost uzor svima onima koji odbijaju biti ušutkani. Oboje su skupo platili iznošenje istine te su postali simboli borbe za slobodu i demokraciju. Parlament je uz njih i uza sve one koji i dalje zahtijevaju slobodu.

Andrzej Poczobut novinar je, esejist, bloger i aktivist poljske manjine u Bjelarusu. Poznat po otvorenoj kritici Lukašenkova režima i radovima o povijesti i ljudskim pravima. Uhićen je mnogo puta. U pritvoru je od 2021. te je osuđen na osam godina u kažnjeničkoj koloniji. Njegovo se zdravlje otad pogoršalo, ali unatoč tome što ne prima medicinsku skrb koja mu je potrebna, još uvijek se bori za slobodu i demokraciju. Trenutačno zdravstveno stanje Poczobuta nije poznato, a njegovoj obitelji nije dopušten posjet.

U rezoluciji donesenoj 15. ožujka 2023. Parlament je pozvao na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu Andrzeja Poczobuta, navodeći da su optužbe protiv njega „politički motivirane” te da im je „cilj ušutkati neovisne glasove i suzbiti slobodu izražavanja i udruživanja”.

Mzia Amaglobeli, gruzijska novinarka i direktorica internetskih medijskih kuća Batumelebi i Netgazeti, uhićena je u siječnju 2025. zbog sudjelovanja u protuvladinim prosvjedima u Gruziji. U kolovozu je osuđena na dvije godine zatvora zbog političkih razloga. Prva politička zatvorenica u Gruziji nakon neovisnosti te zemlje i aktivistica za slobodu izražavanja, Amaglobeli ima ključno mjesto u gruzijskom prodemokratskom prosvjednom pokretu, koji se od spornih izbora u listopadu 2024. protivi vladajućem režimu stranke „Gruzijski san”.

U rezoluciji donesenoj 19. lipnja 2025. Parlament je pozvao na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu Mzije Amaglobeli u Gruziji, osuđujući „sustavne napade režima Gruzijski san na demokratske institucije, političku oporbu, neovisne medije, civilno društvo i neovisno pravosuđe”.

Parlament je uz branitelje demokracije i slobode izražavanja

Parlament snažno podupire demokratsku oporbu u Bjelarusu te joj je 2020. dodijelio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja. U svibnju 2024. predsjednica Roberta Metsola potpisala je pismo namjere za jačanje suradnje između Europskog parlamenta i demokratskih snaga u Bjelarusu.  Na svečanoj plenarnoj sjednici u Strasbourgu 22. listopada 2025. Parlament je pozdravio dva istaknuta oporbena čelnika iz Bjelarusa, Svjatlanu i Sergeja Tihanovskog, te je isti dan donio rezoluciju o stanju u Bjelarusu.

Kad je riječ o Gruziji, Parlament je u studenome 2024. pozvao tu zemlju da održi nove izbore nakon spornih koji su održani u listopadu 2024. U srpnju 2025. zastupnici su donijeli rezoluciju u kojoj izražavaju žaljenje zbog nazadovanja demokracije i represije u Gruziji te navode da trenutačna gruzijska vlada ugrožava pristupni put te zemlje EU-u. Pozvali su EU i države članice da nametnu bilateralne i koordinirane osobne sankcije ključnim dužnosnicima Gruzijskog sna. Također su zatražili od Europske komisije da preispita provedbu Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Gruzije. 

Nagrada Saharov za slobodu mišljenja 

Nagrada Saharov za slobodu mišljenja, nazvana po sovjetskom fizičaru i političkom disidentu Andreju Saharovu, najveće je priznanje EU-a u području ljudskih prava. Parlament ga svake godine od 1988. dodjeljuje pojedincima, skupinama ili organizacijama za njihov rad na obrani ljudskih prava, demokratskih vrijednosti i slobode izražavanja.

Nekoliko laureata Nagrade Saharov dobilo je Nobelovu nagradu za mir. Posljednji primjer je ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za mir Maria Corina Machado iz Venezuele koja je laureatkinja Saharova za 2024. Drugi primjeri su Nelson Mandela, Malala Yousafzai, Denis Mukwege, Nadia Mourad, Ales Bialiatski i Oleksandra Matviichuk.