Peruško je dobio otkaz s radnog mjesta čistača u Ministarstvu unutarnjih poslova u kolovozu 2001. godine, kao višak radne snage. Istog mjeseca uputio je žalbu tadašnjem ministru Šimi Lučinu, no kako nije dobio odgovor u zakonskom roku od 30 dana podnio je tužbu protiv MUP-a Upravnom sudu, te istovremeno i građansku tužbu protiv MUP-a na Općinskom sudu u Puli.

Pobijao je odluku o otkazu i tražio vraćanje na posao. Općinski sud zaključio je da nije nadležan za slučaj, te da predmet treba biti proslijeđen Upravnom sudu. Peruško se i na to žalio, no Županijski sud u Puli zaključio da je niži sud bio u pravu. U dtudenom 2012, slučaj je konačno i prebačen Upravnom sudu.

U međuvremenu se ipak oglasio ministar unutarnjih poslova, koji je u prosincu 2001. odbio je Peruškovu žalbu, ali mu je produžio otkazni rok i promijenio datum prestanka radnog odnosa, piše Novi list

Kad je doznao za to Peruško je povukao svoju tužbu upućenu Upravnom sudu. Postupak je obustavljen u veljači 2002., a krajem godine Peruško je povukao i građansku tužbu.

Ostala je tako 'aktivna' još samo tužba podnesena Upravnom sudu, koji je pak povlačenje ranijih tužbi protumačio kao definitivni odustanak od pravne borbe s MUP-om pa je i taj postupak obustavio.

Čekajući odgovor Upravnog suda Peruško je u listopadu 2004. godine napisao požurnicu, a kako nije dobio odgovor obratio se i Ustavnom sudu RH. Iako je i taj sud 2008. godine zaključio kako Perušku nisu povrijeđena prava jer je sam povukao tužbe, jedan od sudaca, a kako proizlazi iz odluke, radilo se o sucu Davorinu Krapcu ipak je imao izdvojeno mišljenje. Zaključio je kako automatizam kojim je Upravni sud obustavio 'slučaj Peruško', odnosno da povlačenje jedne tužbe daje za zaključiti kako odustaje i od druge tužbe, predstavlja 'tešku povredu prava na pristup sudu i krajnji oblik povrede prava na pošteno suđenje u razumnom roku.'

Do takvog zaključka došao je i Europski sud za ljudska prava u Strasborugu donijevši nedavno presudu u Peruškovu korist, zaključuje Novi list.