Nadan Vidošević najdugovječniji je čelnik neke hrvatske institucije – punih četrnaest godina (četiri mandata) vodi Hrvatsku gospodarsku komoru. Zbog odluke da sudjeluje u predsjedničkoj utrci, Vidošević je isključen iz HDZ-a.

U HDZ-u, iako to ne žele javno i glasno izgovoriti, smatraju da Vidoševićeva kandidatura šteti njihovustranačkom kandidatu Andriji Hebrangu, a ide na ruku SDP-u. U slučaju da Vidošević poluči bolji izborni rezultat od njega, Hebrang je najavio da će se zauvijek povući iz politike i HDZ-a.

Vidošević je diplomirani ekonomist, predsjednik je Uprave Kraša i HGK-a. Do ulaska u HDZ 1990. godine radio je kao činovnik u računovodstvu Dalmacijacementa, tvrtke koju će kasnije voditi i kao najmlađi hrvatski direktor. Gotovo dvadeset godina uspješno manevrira između biznisa i politike.

Iz cementne industrije ušao je u ured HDZ-ova župana Splitsko-dalmatinske županije, sjedio je u Županijskom domu Sabora, bio je Tuđmanov ministar gospodarstva u Vladi Nikice Valentića.

Bio je i predsjednik Hajduka i Hrvatskog nogometnog saveza. Nikada nije objasnio otkuda mu brojne nekretnine i umjetnine neprocjenjive vrijednosti, kako je kupio Meštrovićev atelje i najveću privatnu zbirku ulja Vlahe Bukovca ili kako je stekao desetke hektara zemlje u Gorskom kotaru gdje su mu, prema pisanju domaćih medija, kamionima dovozili i presađivali stoljetne lipe.

Prije devedesetih bio je činovnik u računovodstvu Dalmacijacementa, vozio je Yugo 45 i živio u majčinu stanu.

Mnogi mu spočitavaju negativnu ulogu u privatizaciji Dalmacijacementa, ali on tvrdi da se nije slagao s prodajom. Splitsko tužiteljstvo u slučaju Hajduk Vidoševića tereti za zlouporabu položaja i ovlasti, tj. za nezakonito pribavljanje 55 milijuna kuna Hajduku, neobračunavanje i neplaćanje poreza, a sve na štetu proračuna. Tereti ga se zajedno s ostalim čelnicima kluba - Vedranom Rožićem, Ivanom Buljanom i Bartulom Kalebom.

Vidošević se biračima želi predstaviti kao 'jamac gospodarske stabilnosti'. U svojim javnim nastupima ističe da ulazak u Europsku uniju za njega nije samodostatan, strateški cilj, nego sredstvo kojim ćemo stići do nacionalnih strateških ciljeva.

Ovaj sudionik utrke za Pantovčak zagovara potpunu promjenu mentaliteta i traži izgradnju kulta rada umjesto kulta raspodjele. U proklamiranju kulta rada ide toliko daleko da tvrdi da nam danas trebaju 'heroji rada'.