Gotovo pet mjeseci nakon početka rata između Irana i Izraela, blokada Hormuškog tjesnaca i dalje ozbiljno pogađa globalnu trgovinu energentima. Zbog toga zemlje Perzijskog zaljeva, Irak i Turska ubrzano razvijaju alternativne naftovode, plinovode i prometne koridore koji bi smanjili ovisnost o jednom od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza
Prema procjenama američke investicijske banke Goldman Sachs, u regiji je trenutačno u planiranju ili izgradnji sedam velikih naftovoda. Do kraja 2028. njihov bi ukupni kapacitet mogao dosegnuti čak 14 milijuna barela nafte dnevno, što odgovara više od 60 posto količine koja se prije rata prevozila kroz Hormuški tjesnac i pokriva oko 12 posto svjetskih energetskih potreba, piše Handelsblatt.
Turski ministar financija Mehmet Şimşek smatra da je rat pokazao koliko je nužno diverzificirati opskrbne lance.
'Rat je jasno pokazao da moramo smanjiti rizike i diverzificirati opskrbu energijom i logističke pravce. Ovo je ujedno i prilika', poručio je.
vezane vijesti
Skupi projekti s neizvjesnim ishodom
Ipak, stručnjaci upozoravaju da će provedba tih projekata trajati godinama te da će prvi ozbiljniji rezultati biti vidljivi tek krajem desetljeća.
Francesco Sassi sa Sveučilišta u Oslu ističe da će ključni izazovi biti financiranje i politička stabilnost.
'U sadašnjim okolnostima teško je očekivati da će infrastrukturni projekti sami riješiti krizu. Osim toga, brojni regionalni akteri, uključujući Iran, nemaju interesa da se oni ostvare', upozorava.
Pregovori između Washingtona i Teherana zasad nisu dali rezultate, dok se sukobi nastavljaju širiti. Iran je posljednjih tjedana napadao ciljeve u Kuvajtu, Bahreinu i Jordanu, uključujući postrojenja za desalinizaciju vode, dok su američke snage izvele napade na iransku prometnu i komunalnu infrastrukturu.
Saudijska Arabija traži izlaz iz dvostruke blokade
Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati već godinama razvijaju naftovode koji zaobilaze Hormuški tjesnac.
Saudijski naftovod koji povezuje istočna naftna polja s lukom Yanbu na Crvenom moru može prevesti do sedam milijuna barela dnevno. Međutim, izvoz preko Crvenog mora sada je ugrožen zbog prijetnji jemenskih Hutista, saveznika Irana, koji su ovoga tjedna najavili pomorsku blokadu saudijskih brodova kroz tjesnac Bab el-Mandeb.
Time se Rijad našao u nezavidnoj situaciji – Hormuški tjesnac blokiran je na istoku, a prolaz prema Crvenom moru ugrožen na zapadu.
Unatoč tome, Saudijska Arabija planira izgradnju još jednog naftovoda prema Yanbuu kapaciteta oko dva milijuna barela dnevno.
Emirati i Kuvajt ubrzavaju gradnju
Ujedinjeni Arapski Emirati već izvoze između 1,5 i 1,8 milijuna barela dnevno preko naftovoda Habshan–Fujairah, koji završava na Indijskom oceanu izvan Perzijskog zaljeva.
Državna kompanija ADNOC ubrzala je gradnju drugog cjevovoda kojim bi se izvozni kapacitet gotovo udvostručio već tijekom sljedeće godine.
Kuvajt također planira povezati svoju infrastrukturu sa saudijskim i emiratskim sustavom kako bi smanjio ovisnost o Hormuškom tjesnacu.
Oman postaje novo logističko središte
Posebnu korist od rata zasad izvlači Oman.
Iako je i sam bio izložen iranskim napadima, uspio se nametnuti kao važno logističko čvorište za zaljevske države. Kroz njegove luke Salalah i Duqm promet robe povećan je za gotovo 67 posto od početka sukoba, a vlada sada planira njihovo dodatno proširenje.
Turska želi postati energetsko čvorište
Najambicioznije planove ima Turska, koja želi postati glavna kopnena veza između Bliskog istoka i Europe.
Ankara zajedno s Irakom planira novi naftovod od naftnih polja u Basri do Kirkuka, odakle bi se nafta transportirala do turske luke Ceyhan na Sredozemlju. Razmatra se i izgradnja plinovoda kojim bi katarski plin stizao do Europe bez prolaska kroz Hormuški tjesnac.
Istovremeno Turska razvija projekt 'Development Road', kojim bi se Irak, Sirija, zemlje Zaljeva i Europa povezali željezničkim i cestovnim koridorima. U planu je i obnova povijesne željezničke pruge Hejaz između Damaska i Medine, uz mogućnost njezina produljenja prema Omanu.
Velike prepreke ostaju
Unatoč ambicioznim planovima, brojni izazovi ostaju neriješeni.
Irak se i dalje suočava s političkim napetostima između središnje vlasti i Kurdistana, u južnim dijelovima zemlje djeluju proiranske milicije, a Sirija još nije stabilizirana nakon dugogodišnjeg građanskog rata.
Osim sigurnosnih problema, za uspjeh projekata bit će potrebna golema financijska ulaganja te usklađivanje carinskih i regulatornih pravila među državama regije.
Stručnjaci smatraju da bi uspješna realizacija ovih projekata dugoročno mogla potpuno promijeniti energetsku kartu Bliskog istoka i oslabiti strateški značaj Hormuškog tjesnaca, ali upozoravaju da će za to biti potrebne godine političke stabilnosti i regionalne suradnje.
