Osječanka krenula u nepoznato, samozaposlila se i uspjela - ovo je njezina formula

'Upravo prije nekoliko dana Bloom Room je napunio četiri godine, bio mu je rođendan', započinje nasmijana 26-godišnjakinja Albina Perić svoju poduzetničku priču za tportal.

Nije joj bilo lako, priznaje. S Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za start i poticaj tada je dobila 25.000 kuna. Istopilo se to vrlo brzo, već do Uskrsa. A trebalo je preživjeti još cijelu godinu.

'Bilo je teško jer nisam imala neke velike ušteđevine. Razmišljala sam o tome kako dalje, što smisliti. I onda mi je sinula ideja. Napravila sam zečića od pruća, kupila ga je poznanica i podigla fotografiju na društvene mreže. Proširilo se to vrlo brzo pa su mi se počeli javljati ljudi iz cijele Hrvatske, od Dubrovnika, preko Zagreba, do Istre', opisuje kako ju je to lansiralo među poduzetnike za koje nije važno gdje su, nego što i kako rade.

Ideje za dekoracije su se poslije toga nizale kako su slijedili blagdani i praznici u kalendaru, ali i osobni događaji pojedinaca, od Uskrsa do Božića, od Valentinova do Majčinog dana, uz krštenja, pričesti i vjenčanja. Inspiraciju pronalazi u engleskim vrtovima zbog, kako kaže, njihove elegancije, profinjenosti i jednostavnosti. Predah i zalet za novu sezonu uvijek hvata u siječnju.

'Sada je nekako najmanje posla, jer valjda se svi pripremaju za novi početak u novoj godini. Čak bih mogla reći kako mi je baš te prve godine, čim sam otvorila, siječanj do sada bio najbolji. Valjda zato što je u pitanju bilo nešto novo, zanimljivo. Sada je dosta posla cijele godine, a nakon zimskih blagdana vlada malo zatišje', sažima Perić.

Sadašnjih 50.000 kuna poticaja za samozapošljavanje, dodaje, koliko se dobije na početku za djelatnost poput njezine, kalkulira, bilo bi dovoljno za normalan start.

'Treba pregrmjeti početnih godinu dana, iako ljudi govore kako je kritično prvih pet. No uspjela sam u nešto kraćem vremenu započeti lijepu poslovnu priču, tako da sada mogu reći - imam pravi posao', ističe ona.

Iako živi i radi u Osijeku, to joj do sada nije bilo prepreka jer njezine dekoracije s hrvatskog istoka najčešće završavaju u Dalmaciji. Zbog toga već u glavi vrti nove planove te planira otvoriti cvjećarnicu i u južnijim hrvatskim krajevima.

'Nikada nisam požalila zbog toga što sam se upustila u vlastiti posao. Znalo je biti teško, priznajem, ali su valjda prevagnuli upornost i tvrdoglavost', otkriva ova cvjećarka.

Još kao djevojčica prelistavala je časopise te gledala fotografije vrtova s cvijećem i maštala o njima dok su vršnjacima bile draže one s likovima iz crtanih filmova. U to je vrijeme, otkriva, uvijek trčala na kiosk po najnoviji broj Mog lijepog vrta.

'Valjda vrijedi ona stara: ako nešto jako želiš, onda ti se to i ostvari', govori kroz smijeh za tportal Albina Perić.

Krenula je na studij hortikulture na Veleučilištu u Slavonskom Brodu, došla pred kraj i prelomila u sebi. Zaposliti se u nekom uredu nije joj bila opcija. Prevagnula je želja za slobodom u radu.

'Nekako su se tada počeli dijeliti poticaji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Skupila sam hrabrosti i upustila se u tu pustolovinu. Imala sam 22 godine. No prethodno sam se raspitivala i skupljala informacije o tome što mi sve treba za samozapošljavanje, pokretanje vlastitog posla. Sve sam zapisivala i skicirala kako bi mi ona završna faza bila što jednostavnija i bezbolnija', sažima svoj administrativni put do otvaranja cvjećarnice Bloom Room.

Od predaje zahtjeva i svih potrebnih papira do zaposlenja i prvog kupca nije prošlo puno vremena. Sve je išlo, kaže, relativno brzo jer je uhvatila kraj godine, kada su se proračunska sredstva na toj poziciji, pretpostavlja, morala iskoristiti. Prostor u kojem će raditi pronašla je usput, dok je prikupljala informacije. Sada, kada je zakoračila u petu godišnjicu poslovanja, odlučila se za novi iskorak, zapošljavanje još jednog djelatnika. Vijest o tome kao epidemija proširila se društvenim mrežama.

'Javljaju se i stariji, ali više je mlađih ženskih osoba koje nemaju radnog iskustva i to mi je super jer možemo učiti zajedno. Odaziv je velik i već sada znam da ću imati problema oko izbora i bit će mi se teško odlučiti', kaže ova osječka cvjećarka koja obožava proljetnice, a kada bi se od sveg cvijeća morala odlučiti za omiljeno, izbor bi pao na orhideju vanda i matiolu.

'Matiola je stariji cvijet koji se vraća u modu. Zapravo, sve cvijeće koje je prije bilo staromodno, poput karanfila, zumbula i tulipana, opet postaje in. U cvjećarstvu, kao i u svemu općenito, trendovi se prebrzo mijenjaju. Stalno je nešto novo. No ljudi uvijek traže nešto bijelo, roza, nježno, proljetno ili veselo. Mogu reći i da je crveno pomalo out među cvijećem', opisuje ono što kupci najviše traže.

Na kratka pitanja poput pravo ili umjetno cvijeće, uvijek i bez dvoumljenja odgovara: 'Pravo', a na upit što bi bila da nije cvjećarka, zamisli se pa dugo ništa ne odgovara, da bi na kraju rekla: 'Stvarno ne znam. Teško pitanje.'