Hrvatski sabor dobio je novog potpredsjednika, 30-godišnjeg politologa iza kojega su godine rada u manjinskim institucijama, istupi o položaju Bošnjaka u Hrvatskoj i odnosima sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, ali i političke polemike koje su ga posljednjih mjeseci dovele u središte pozornosti. Armin Hodžić ušao je u aktualni saziv Sabora 2024. godine, a sada je postao prvi Bošnjak na dužnosti potpredsjednika parlamenta i, prema navodima njegova kluba, najmlađi potpredsjednik u modernoj povijesti hrvatskog parlamentarizma.

Od Islamske gimnazije do političkog vrha

Hodžić je rođen 10. veljače 1996. godine u Zagrebu te je pohađao Osnovnu školu dr. Vinka Žganca i Islamsku gimnaziju dr. Ahmeda Smajlovića. Nakon srednje škole upisao je Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je diplomirao politologiju. Tema njegova diplomskog rada bila je 'Bilateralni odnosi između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine: otvorena pitanja'.

Godine 2021. završio je i program Londonske škole za odnose s javnošću. Aktivno se služi engleskim, a pasivno njemačkim jezikom. Sa suprugom Anisom i djetetom živi u Zagrebu.

Političkim se aktivizmom počeo baviti vrlo rano. Na manjinskim izborima 2015., sa samo 19 godina, postao je član Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. Već sljedeće godine preuzeo je dužnost glavnog tajnika Stranke demokratske akcije Hrvatske i predsjednika njezina zagrebačkog ogranka, no tu je stranku poslije napustio, tvrdeći da se pokušaji njezine reforme nisu mogli provesti.

Od 2018. godine vodi Bošnjačko nacionalno vijeće, a ovoga rujna ponovno je jednoglasno izabran za njegova predsjednika. Na čelu te organizacije zagovara jačanje kulturne i društvene infrastrukture bošnjačke zajednice, uključivanje mladih te bolje obrazovne mogućnosti.

'Ovo više nije samo pitanje jeste li za Armina'

Hodžić se ozbiljnije predstavio široj javnosti tijekom priprema za parlamentarne izbore 2024. godine. Bošnjačke organizacije tada su prvi put nakon dva desetljeća zajednički podržale jednog kandidata, s ciljem da ta nacionalna manjina ponovno dobije autentičnog predstavnika u Saboru.

U studenome 2023. godine, najavljujući zajednički nastup, Hodžić je političko okupljanje Bošnjaka opisao kao 'patriotski front' te upozoravao da je riječ o puno širem pitanju od njegove osobne kandidature.

'Ovo više nije samo pitanje jeste li za Armina, nego referendumsko pitanje jeste li za to da Bošnjak bude u Saboru', poručio je tada. Smatrao je da je zajedništvo bošnjačkih organizacija prilika da se nakon dugog razdoblja bez vlastitog predstavnika ojača njihov politički položaj.

Na parlamentarnim izborima 2024. godine osvojio je 3357 glasova u XII. izbornoj jedinici i postao zastupnik bošnjačke, albanske, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine. Pritom je isticao da ne namjerava zastupati samo Bošnjake, već i ostale manjine koje su mu povjerile svoj glas.

Zašto smatra da je izborni sustav nepravedan za Bošnjake?

Jedna od tema kojoj se Hodžić sustavno vraća jest položaj Bošnjaka u hrvatskom izbornom sustavu. U intervjuima i javnim nastupima upozorava na problem građana koji se na popisu stanovništva izjašnjavaju kao Muslimani, a ne kao Bošnjaci, zbog čega dio njih ne može ostvariti biračko pravo u odgovarajućoj manjinskoj izbornoj skupini.

U travnju 2024. godine upozorio je da se taj problem ponavlja već dva desetljeća, a da je na sam dan izbora zabilježeno i nekoliko stotina ljudi koji su došli na birališta uvjereni da mogu glasati za predstavnika Bošnjaka, no nisu bili upisani u odgovarajući birački popis.

'Dugogodišnji problem je to da nam svaki drugi čovjek nije upisan kao Bošnjak u biračkom popisu', upozorio je.

Kritizirao je i činjenicu da Bošnjaci, iako su prema popisu stanovništva druga najbrojnija nacionalna manjina u Hrvatskoj, svoju izbornu jedinicu dijele s još četiri manjine te smatra da bi izborni model trebalo prilagoditi njihovoj brojnosti i omogućiti ravnopravnije političko predstavljanje.

Uz izborni sustav, među prioritetima su mu kulturni centri, društvena infrastruktura i bolji uvjeti života u sredinama u kojima žive pripadnici bošnjačke manjine.

Govoreći o stanovnicima Gunje, Vojnića, Cetingrada te dijelova Siska i Petrinje, upozoravao je da pojedini ljudi još nemaju pristup osnovnoj infrastrukturi.

'U 21. stoljeću je porazno to da imamo sugrađane koji žive u takvim uvjetima, bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovijest', rekao je.

Bošnjake vidi kao poveznicu između Hrvatske i BiH

Hodžićev politički profil uvelike je obilježen odnosom prema Bosni i Hercegovini. Već u izbornom programu 2024. godine naglašavao je da bošnjačka zajednica u Hrvatskoj može imati važnu ulogu u povezivanju dviju država, osobito u kontekstu europskog puta BiH.

'Ti odnosi mogu biti još kvalitetniji na obostranu korist', poručio je tijekom predstavljanja programa.

U njegovu političkom djelovanju taj se stav pretvorio u česte komentare o odnosima Zagreba i Sarajeva, položaju Hrvata i Bošnjaka u BiH te utjecaju političkih aktera iz susjedstva.

Zbog toga je ulazio i u polemike s Domovinskim pokretom, koji zagovara promjene izbornog sustava u BiH i jačanje položaja Hrvata kao konstitutivnog naroda, stoga je, kada je DP predložio uspostavu posebne hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH, Hodžić kritizirao tu inicijativu kao neprovedivu i politički štetnu.

Oštro je govorio i o Miloradu Dodiku, odbacujući ideju da bi ga trebalo smatrati saveznikom Hrvatske i hrvatskog naroda. U njegovim javnim nastupima odnosi s BiH tako su postali jedna od najprepoznatljivijih političkih tema.

Ušao u polemiku i s izraelskim veleposlanikom

Jedan od zapaženijih Hodžićevih političkih istupa dogodio se ovoga ožujka, kada je reagirao na izjave tadašnjeg izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj, Garyja Korena. Povod je bio Korenov poziv Zagrebu da prekine diplomatske odnose s Iranom i sigurnosno provjeri osoblje iranskog veleposlanstva u Hrvatskoj.

Koren je u intervjuu Hini ustvrdio da bi među osobljem iranskih diplomatskih predstavništava mogli biti pripadnici Iranske revolucionarne garde, koje je optužio za prikupljanje obavještajnih podataka i potporu terorizmu, te upozorio na mogućnost djelovanja iranskih uspavanih ćelija na Zapadu i ustvrdio da Iran ima pristaše i u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Hodžić je na te izjave oštro reagirao, ocijenivši da veleposlanik prelazi granice diplomatske uloge i zadire u suvereno pravo Hrvatske da sama određuje svoju vanjsku politiku.

'Izjava izraelskog veleposlanika da bi Hrvatska trebala prekinuti diplomatske odnose s Iranom i zatvoriti iransku ambasadu predstavlja ozbiljno i neprihvatljivo miješanje u suverene odluke Republike Hrvatske', poručio je.

Pritom je naglasio da hrvatske vanjskopolitičke odluke ne mogu određivati predstavnici stranih država.

'Hrvatska nije država u kojoj će strane ambasade određivati vanjsku politiku, niti smo protektorat u kojem će diplomatska predstavništva držati političke lekcije našim institucijama', kazao je Hodžić.

Dodao je da o diplomatskim odnosima s drugim državama odlučuju hrvatske institucije, odnosno Vlada i Hrvatski sabor uz predsjednika Republike, u skladu s Ustavom.

'Diplomacija postoji da bi gradila odnose i međusobno poštovanje, a ne kako bi pojedini veleposlanici javno sugerirali Hrvatskoj kakve odluke treba donositi', istaknuo je.

Hodžić je tada upozorio da, prema njegovu mišljenju, nije riječ o izoliranom slučaju. Podsjetio je na Korenovu prisutnost u Hrvatskom saboru tijekom rasprava povezanih s priznanjem Palestine, što je protumačio kao pokušaj pritiska na zastupnike, ocijenivši da izraelski veleposlanik svojim javnim istupima zadire u političke rasprave ne samo u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini.

Oštar kritičar izraelske politike, traži priznanje Palestine

Jedna od tema o kojima je Hodžić najdosljednije istupao u Saboru jest položaj Palestinaca i rat u Gazi. U lipnju 2025. godine s parlamentarne govornice zatražio je jasniji stav Hrvatske, hitnu dostavu humanitarne pomoći, prekid vatre i poštivanje međunarodnog humanitarnog prava.

'U Gazi i na okupiranim područjima događa se humanitarna tragedija epskih razmjera', rekao je, ocjenjujući da su događaji poprimili obilježja 'potpunog razaranja, kolektivnog kažnjavanja i genocida'. Pritom je naglasio da kao zastupnik koji dolazi iz bošnjačkog naroda, čije je povijesno iskustvo obilježeno progonom i genocidom, smatra svojom moralnom obvezom govoriti o stradanju palestinskih civila.

Nekoliko tjedana poslije otišao je i korak dalje, izričito pozvavši Hrvatsku da prizna Palestinu. Smatrao je da u uvjetima u kojima civili ostaju bez hrane i osnovnih lijekova više nije dovoljno pozivati se na neutralnost.

'Kao saborski zastupnik Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, kao građanin ove zemlje i kao čovjek, vjerujem da je došao trenutak da Hrvatska prizna državu Palestinu', poručio je u srpnju 2025. godine, dodavši da priznanje Palestine ne znači podršku ekstremizmu, već potporu dvodržavnom rješenju koje bi, prema njegovu stajalištu, moglo omogućiti pravedan i trajan mir.

U rujnu iste godine Hodžić je objavio da je u Saboru glasao za prijedlog priznanja Palestine i za zabranu izvoza oružja Izraelu. Prijedlozi tada nisu dobili potrebnu većinu, ali je poručio da neće odustati od zalaganja za zaštitu civila i političko rješenje sukoba.

Njegovi istupi nisu ostali samo na saborskim raspravama. U rujnu 2025. godine primio je predstavnika Palestine Salahaldina H. M. Abdalshafija, s kojim je razgovarao o humanitarnoj situaciji u Gazi, međunarodnom priznanju Palestine i mogućnostima političkog djelovanja.

Otac mu je sindikalni čelnik, a štrajk u Zagrebu otvorio je neugodna pitanja

Hodžićevo ime posljednjih tjedana našlo se i u središtu rasprave o štrajku radnika Zagrebačkog holdinga i ZET-a. Njegov otac Mumin Hodžić predsjednik je Sindikata komunalnih radnika i vozača Čistoće te je bio jedan od istaknutih sindikalnih predstavnika tijekom štrajka.

Ta je povezanost otvorila politička pitanja jer Armin Hodžić podupire vladajuću većinu, a štrajk je izazvao ozbiljne probleme gradskoj vlasti Zagreba.

U intervjuu za Jutarnji list odbacio je tezu da je njegovo političko djelovanje povezano sa sindikalnim aktivnostima njegova oca. Poručio je da ne može utjecati na odluke tisuća zaposlenika Zagrebačkog holdinga te da je njegov otac zaposlen u Čistoći još od 1990. godine, mnogo prije njegova ulaska u politiku.

'Ne mogu vjerovati da netko doista vjeruje u priče o meni i štrajku', rekao je u razgovoru.

U ranijoj izjavi za tportal bio je još izravniji te je odbacio bilo kakvu političku povezanost sa štrajkom: 'Negiram bilo kakvu političku povezanost s aktivnostima svog oca.'

Istodobno je pozvao na rješenje koje bi uzelo u obzir interese radnika, građana i poslodavca kako bi štrajk završio, a Zagreb ponovno normalno funkcionirao.

Polemika s Dalijom Orešković u Saboru

Pitanje obiteljske povezanosti sa sindikalnim vodstvom nastavilo se i tijekom saborske rasprave o njegovu izboru za potpredsjednika. Zastupnica Dalija Orešković dovela je u pitanje njegovu političku poziciju i odnos prema vladajućoj većini, tvrdeći da se njegov slučaj ne može promatrati odvojeno od političkih okolnosti u kojima je došlo do štrajka.

Hodžić joj je oštro odgovorio, optužujući je da iznosi neprovjerene tvrdnje te upozoravajući na moguće posljedice takve retorike prema pripadnicima nacionalnih manjina.

U jednom trenutku poručio joj je: 'Vama je glas drhtao zato što sami ne vjerujete u ono što pričate.'

U raspravu se uključio i Milorad Pupovac, upozorivši da se obiteljskoj povezanosti ne bi smjelo pripisivati značenje političke zavjere bez dokaza. S druge strane, kritičari Hodžića postavljali su pitanja o njegovoj potpori potezima HDZ-a i ulozi u parlamentarnoj većini.