Pred pripadnike iranske teokratske elite danas se prostiru crveni tepisi, a za sastanke s njima grebu se predsjednici uprava najmoćnijih svjetskih korporacija. Ugovori koji se sklapaju u tim poslovima računaju se u milijunima eura. Hrvatsko gospodarsko izaslanstvo u Iranu predvodi predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović, a među tvrtkama koje će sudjelovati na poslovnom forumu je i Končar. Gospodarstvenici dolaze dan prije predsjednice Grabar Kitarović. Predsjednik uprave Končara Darinko Bago kaže da im je plan u Iranu realizirati neke poslove i vidjeti kakve su nove mogućnosti u toj zemlji.

'Jedan dio ponuda već radimo, o proizvodima ne bih govorio jer to nije mudro, i htjeli bismo vidjeti kakve su druge mogućnosti pa eventualno i neki širi oblici suradnje s Iranom. Zgodno je kad ste u jednom ovakvom izaslanstvu jer iz prve ruke možete dobiti odgovore ako znate dobro pitati', kaže nam Bago.

Međutim, mnogi su skeptični u vezi toga može li se posrnulo hrvatsko gospodarstvo nositi sa svjetskom konkurencijom većih i bogatijih zemalja. Recimo samo, na primjer, singapurski gigant Holding Kim Heng prošlog je tjedna potpisao ugovor vrijedan 450 milijuna dolara s Iranskim pomorskim fondom o izgradnji lučke infrastrukture i raznih vrsta plovila.

'Kad bi se naša vanjska politika vodila po načelu, 'mi smo premali da išta napravimo', onda smo osuđeni na propast. U međunarodnoj konstelaciji snaga mi smo mala država i moramo se pokušati probiti na bilo koje tržište, pa da idemo i zajednički s nekom državom u klasteru, kao što sa Slovenijom reklamiramo turizam na dalekim destinacijama. Ako ćemo biti maleni i kukati da ništa ne možemo, nećemo nigdje dospjeti', mišljenje je stručnjak za međunarodne odnose Dario Kuntić.

S obzirom na lošu ekonomsku situaciju u zemlji, nastavlja, moramo se sve više okretati vanjskom tržištu, a ne se samo koncentrirati na područje bivše Jugoslavije gdje imamo zacementiranu suradnju i gdje su naši proizvodi prepoznatljivi. Vjeruje da se trebamo širiti i na vanjska tržišta i to ne samo na područje Europske unije nego i na područje Azije.

'Ta tržišta rastu i razvijaju se i Hrvatska može pronaći svoju nišu, samo dosta ovisi i o našim gospodarstvenicima koji često znaju biti i zatvoreni pa bi surađivali samo s Europskom unijom što bliže, tko će dalje ići. Naše gospodarstvenike treba educirati da se treba širiti dalje od uskog kruga oko sebe jer globalizacija je to omogućila i to je vlak koji ne smijemo propustiti', objašnjava Kuntić.

Mladen Novak (ORaH), koji je u prošlom sazivu Sabora bio je predsjednik hrvatsko-iranske skupine prijateljstva, kaže da je odlazak u Iran tako brojne delegacije dobar potez jer prilika za suradnju ima nebrojeno.

'Iranci su i prije bili jako zainteresirani za suradnju s Hrvatskom. Njihov je veleposlanik bio na javnoj tribini o Petrokemiji u Kutini i tada su iskazali velik interes za ulaganje u tu tvrtku, ali je, moram priznati, izostala reakcija s naše strane. Za sve stvari za koje su oni pokazali velik interes, nažalost je zapelo s naše strane. Stalno smo čekali stavove Europske komisije, Europske unije i bili pod nekakvom kočnicom smijemo li nešto napraviti ili ne smijemo', ispričao nam je Novak.

Tijekom mandata dva je puta boravio u Iranu i, kaže, da su hoteli dupkom puni poslovnih ljudi iz Zapadne Europe i cijelog svijeta. Najveća prepreka za uspješnu suradnju, smatra, smo mi sami sebi naša poslovična nezainteresiranost i potreba da čujemo svoj stav od jačih igrača iz Europe. 'Poznati smo po tome da se sami postavljamo u podređen položaj i kad treba i kad ne treba', kritičan je Novak. Otkrio je i da je netom prije nego što je tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić trebala ići u službeni posjet Iranu imao s njom razgovor na njegovu inicijativu i sugerirao joj kakve sve prilike postoje ondje , a zbog čega niša nije odrađeno, ne zna.

Kuntić vjeruje da bez obzira na nemilosrdnu konkurenciju Hrvatska može pronaći svoju nišu za poslovanje s Iranom.

'U svakom slučaju, teško je Hrvatskoj konkurirati velikim državama poput Indije, Kine ili, recimo, Francuske, ali Iran je dovoljno velik da i Hrvatska može pronaći svoj prostor tamo, posebno na području izgradnje infrastrukture i prometa, sektoru u kojem su i za vrijeme bivše Jugoslavije, hrvatske tvrtke bile aktivne u susjednom Iraku', kaže Kuntić. Također, po njegovu mišljenju, postoji mogućnost izvoza nekih proizvoda na iranskom tržište. 'Naše tvrtke sve češće proizvode halal hranu i mogle bi pronaći svoj interes za izvozom na iranskom tržište', zaključuje Kuntić.