Šundov je rođen 1958. u Splitu, a od 1981. živi u Njemačkoj. Otac Ante radio je kao bravar u splitskome škveru, a kasnije je za život zarađivao radeći na platformama na Sjevernom moru. Majka Iva bila je domaćica i brinula se o svoje troje djece. Roditelji su ujedno i najveći protivnici njegove predsjedničke kandidature, ali ga dvojica braće, Ivan i Željko, svesrdno podupiru i dio su njegova predizbornog stožera.

Lovac na grdeline puštao ulov

Šundov je mladost proveo u Splitu gdje je u naselju Spinut pohađao je ugostiteljsku školu u kojoj je i stekao zanimanje kuhara, a do odlaska u Njemačku s obitelji je živio na Kmanu.

Obožavao je loviti ptice, posebno grdeline. Kad bi ih uhvatio, nahranio bi ih i ponovo puštao majci prirodi, 'onako site i stotinu grama teže, da mogu bolje letjeti'. U to vrijeme, također se bavio atletikom u ASK Split, a najdraža disciplina bila mu je trčanje na 400 metara.

Šundov živi u Njemačkoj već 28 godina, oženjen je i otac troje djece. Kaže da nijednom strancu nije lako uspjeti u tuđini. Zbog toga je morao biti dvostruko bolji i jači nego što bi bio u svojoj zemlji, jer je konkurencija velika i 'nema mile-lale, nego udri, kume, i naprid'.

Kholov i Beckenbauerov kuhar

Zanat je ispekao u jet setu Hamburga kuhajući tadašnjim nogometnim zvijezdama poput Kevina Keagena, Ike Buljana, Branka Zebeca i Mate Lovrinčevića. Kasnije je u svom restoranu Europa u Limburgu ugostio mnoge njemačke uglednike počevši od supruge nekadašnjeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla, njemačkog predsjednika Romana Herzoga, slavnog Franza Beckenbauera i drugih.

Šundov smatra da su iseljeni Hrvati zaboravljeni od hrvatskih političara koji su iseljeništvo trebali dok su im stizale donacije, a kasnije su ih proglasili nepoželjnima i razmišljaju o tome da dijaspori treba ukinuti pravo glasa što smatra sramotnom idejom.

Kao predsjednički kandidat zalagat ću se za povezivanje iseljeništva i domovine, 'da naši uspješni poslovni ljudi mogu svoj kapital uložiti u domovinu pod povoljnim uvjetima'.

Ušteđevina za kampanju

'Imamo po svijetu hrvatske mozgove koji prodaju svoju pamet, a doma ih nitko ne treba, poput prof. Siniše Kusića, prof. Ivan Đikića, prof. Pavuna i drugih. Te ljude Hrvatska treba', smatra Šundov.

U svojoj pedesetoj godini odlučio je ući u politiku, jer je bio ogorčen hrvatskom političkom zbiljom te je poželio dati svoj doprinos razvoju demokracije u Hrvatskoj.

Svoju priliku vidi u korumpiranoj hrvatskoj političkoj eliti, koje je, smatra on, narodu dosta.

Zbog toga smatra da Hrvatskoj više nisu potrebni kandidati jakih stranaka koje su upropastile hrvatsko gospodarstvo, već ljudi koji nude nešto više te koji nisu sudjelovali u brojnim aferama, počevši od Sunčanog Hvara, Brodosplita, Liburnije, HAC, Podravke i drugih. Svoju kampanju financira iz vlastitih sredstava i vjeruje da će uspjeti prikupiti deset tisuća potrebnih potpisa.