Prostitucijski skandal koji se ovih godina razotkriva u hrvatskim medijima zapravo i nije toliko neuobičajena pojava, bez obzira na njegove društvene ili političke implikacije. Politika i prostitucija su oduvijek bile donekle povezane, a čini se da bi prostitutke možda i mogle bez političara, ali oni nikako ne mogu bez prostitutki.

To se pokazalo i u Hrvatskoj, a u najnoviju domaću aferu su uključeni dobrostojeći i relativno moćni muškarci, kojima nije bio problem plaćati tisuću kuna za seks s privlačnim mladim djevojkama ili na sve spremnim starletama. Jedan od njih je i SDP-ov gradski zastupnik i ravnatelj bolnice Sveti Duh Miran Martinac, čiju su umiješanost u skandal elitne prostitucije stranački kolege opisali kao 'privatnu stvar, a ne politički problem'.

Ipak, svjetska praksa pokazuje da je korištenje usluga prostitutki za političare itekako politički problem, a ne samo nešto što 'trebaju riješiti sa suprugom', kako je to opisala saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy. Jedan od novijih primjera jest priča bivšeg njujorškog guvernera Eliota Spitzera, za kojeg se nekad smatralo da će daleko dogurati u politici. Spitzer se istaknuo kao tužitelj koji je progonio korupciju i malverzacije na Wall Streetu, dok je kao guverner ima brojne ambiciozne planove, kojima je kraj bio u proljeće 2008. godine.

U ožujku te godine New York Times objavio je ekskluzivnu priču o tome da Spitzer redovito pohodi agenciju za prostituciju Emperor's Club VIP te da čak ima i djevojku čije usluge redovito naručuje. Cijena? Tisuću dolara na sat, a federalni istražitelji su na kraju zaključili da je samo na Emperor's Club Eliot Spitzer u roku od šest mjeseci potrošio oko 15 tisuća dolara. Revni istražitelji su izračunali i da je Spitzer kao državni tužitelj New Yorka potrošio oko 80 tisuća dolara plaćajući skupe prostitutke.

Dva dana nakon tih spoznaja Spitzer je podnio ostavku, i to na press-konferenciji na kojoj je pored njega, tiha i blijeda kao mumija, stajala njegova supruga Silda.

Slučaj Spitzer inspirirao je i nagrađivanu seriju 'Dobra žena', koja prikazuje perspektivu supruge političara kojeg se javno optuži za korištenje prostitutki, s time da su u televizijskoj verziji priče, prebačenoj u Chicago, problematičnog političara i njegovu suprugu glamurozno utjelovili Chris Noth i Juliana Margulies. Eliot Spitzer se na kraju izvukao od krivične odgovornosti, no politička mu je karijera zauvijek gotova te se sada u javnosti pojavljuje kao društveni komentator.

Ljubav prema prostitutkama konzervativnog lorda

Seksualno raskalašenih političara uvijek je bilo i u Velikoj Britaniji, no među raznim skandalima se svakako ističe onaj lorda Jeffreya Archera. Dotični je mnogima poznat i kao pisac krimića i trilera, od kojih su neki bili bestseleri prema kojima su se snimale i mini-serije.

Ovaj britanski plemić ujedno je bio i dugogodišnji političar Konzervativne stranke te je u vrijeme vladavine Margaret Thatcher došao čak do pozicije potpredsjednika stranke. Archer je bio i dugogodišnji parlamentarni zastupnik, no njegovu karijeru je ozbiljno narušila priča iz 1986. godine.

Sve je pokrenuo danas ukinuti tabloid News Of The World, koji je objavio članak pod naslovom 'Šef torijevaca Archer plaća poročne djevojke', u kojem se tvrdilo da je Archer platio dvije tisuće funti prostitutki Monici Coghlan kako bi otišla iz države. Tabloid Daily Star je još dodao svoju informaciju da je Archer platio Coghlan za seks, zbog čega ih je uvrijeđeni Archer i tužio.

Parnica je završila njegovom pobjedom, jer je sud prihvatio političarovo objašnjenje da je novac prostitutki dao 'iz filantropskih razloga', a ne plaćajući prostituciju, pa je Daily Star morao Archeru platiti pola milijuna funti odštete.

Iako se tada izvukao, Archer je zbog pritiska javnosti podnio ostavku na mjesto potpredsjednika Konzervativne stranke u listopadu 1986, no nikad se nije posve odrekao svojih političkih ambicija. One su mu došle glave kada se 1999. htio kandidirati za gradonačelnika Londona. Tada je otkriveno da je Archer lagao na sudu 1987, zbog čega je zauvijek izbačen iz stranke. Još gore, 2001. je konačno osuđen zbog lažnog svjedočenja te je nekoliko godina proveo u zatvoru. Naravno, o svemu tome Jeffrey Archer je napisao i knjigu, u kojoj se predstavio kao žrtva političke zavjere.

Njemački Židov iz CDU-a koji je volio Ukrajinke

Ljubav prema ukrajinskim prostitutkama i kokainu došla je glave i njemačkom političaru Michelu Friedmanu. Ovaj doktor prava i filozofije se u njemačkoj javnosti isticao svojim polemičnim stilom, a u politici se izjašnjavao kao konzervativac te se još 1983. učlanio u CDU. Tijekom devedesetih je bio član predsjedništva stranke, a 2000. izabran je na iznimno utjecajnu funkciju potpredsjednika Centralnog savjeta Židova u Njemačkoj.

Tri godine kasnije Friedman je morao dati ostavku na sve svoje funkcije, jer ga je policija počela istraživati u kontekstu – trgovine ljudima! Ne, nije se Friedman u fušu bavio bijelim robljem, nego je volio redovito koristiti usluge istočnoeuropskih prostitutki, čije je svodnike policija istraživala.

Michel Friedman se u tom miljeu predstavljao kao Paolo Pinkas, a seks s Ukrajinkama je volio kombinirati s uzimanjem kokaina. Nakon što je priča pukla u njemačkoj javnosti, Friedman se javno pokajao, priznao sve i platio bez pogovora kazne koje mu je odredio sud. Naravno, podnio je ostavku i na svoju utjecajnu poziciju u Centralnom savjetu Židova Njemačke, a danas radi kao kolumnist za konzervativne novine Die Welt.

S druge strane, treba napomenuti da nekim političarima njihova sklonost prostitutkama nije ujedno značila i kraj političke karijere. Predsjednik Bolivije Evo Morales fotografiran je u klinču s jednom prostitutkom, ali to nikoga nije pretjerano uznemirilo.

Ipak, nitko nije ravan talijanskom premijeru Silviju Berlusconiju i njegovim 'bunga bunga' zabavama, kako dotični naziva orgije s maloljetnim prostitutkama u njegovim luksuznim vilama. 75-godišnji Berlusconi je sada zbog toga i na sudu, no to u njegovom specifičnom slučaju još ne znači i kraj političke karijere.