Upravo objavljeni dnevnici Franje Tuđmana sadrže tridesetak pjesama prvog hrvatskog predsjednika, nastalih od početka 1970-ih do kraja 1980-ih. Među kraćima je pjesma zanimljiva naslova 'Biti i mniti svemiropolisno', koju su za Jutarnji list analizirala trojica hrvatskih pjesnika i kritičara Marko Pogačar, Ivica Prtenjača i Tonko Maroević
Sva trojica su jednoglasna, piše Jutarnji: Tuđmanovi se uraci teško mogu nazvati poezijom.
Pročitajte pjesmu i pokušajte dokučiti što je pjesnik Tuđman htio reći.
Biti i mniti svemiropolisno
Univerzalnost svekolike kakvoće:
Duhovnosti neopredmećene,
Ljepote neotuđene,
Neosiljene mirnoće.
U sazviježđima su snovi i slutnje
Uljudbe (drevne i) nove:
U sukladnosti samobitnosti i sveopćosti
da obzorja svemiropolisa zamamna
na orisu horizonta još maglena
u vidozorju duhovnih muževa
što stazama trnja otrovanih ruža
ustrajahu u raspeću svoga duha
do zrenja sveta, daleka i nedohvatna
Maroević je za te Tuđmanove stihove kazao da pate od viška riječi i da predstavljaju stihovnu muku.
'To je potpuni kreativni grč i sjajna reklama za tablete protiv glavobolje', zaključio je Ivica Prtenjača u izjavi za Jutarnji list.
