Heroj nacije – tako su otprilike opisivali Laurenta Blanca u Francuskoj poslije kvalifikacijskog ciklusa i prije starta Europskog prvenstva. Nakon što je preuzeo momčad od ekscentričnog i izgubljenog Raymonda Domenecha, Blanc je 'tricolorima' vratio stari sjaj. Barem su tako mislili u Francuskoj
Imali su svojih problema i u kvalifikacijama – uostalom, zamalo su ostali bez prvog mjesta jer Bosanci su ih imali u šahu šezdeset minuta i poklekli tek nakon olako napravljenog jedanaesterca. Međutim, generalna ocjena javnosti za Blanca i njegovu selekciju bila je pozitivna – nakon nacionalne sramote u Južnoj Africi, činilo se da ova selekcija opet diše kao momčad, da ima glavu i rep. Na Europsko prvenstvo ispraćeni su s nadom da bi mogli igrati ulogu prikrivenih favorita, da bi se mogli ugurati među Španjolce, Nijemce i Nizozemce te možda nekako uloviti i novu titulu.
Samopouzdanje je naraslo u posljednjim prijateljskim utakmicama, forma najboljih igrača djelovala je obećavajuće, stvari su se posložile i činilo se da je potreban samo 'klik' da sve sjedne na svoje mjesto. No sudar s Englezima kao da je sve promijenio. Bila je Francuska i tu bolja, ali je djelovalo kao da je Hodgson prelako pronašao način kako neutralizirati njihova najjača oružja. Samopouzdanje nije naraslo ni nakon Ukrajine, koja je bila jednostavno nedovoljno kvalitetna, a stvari su dodatno krenule nizbrdo kada ih je razbila već otpisana Švedska.
Priče o sukobima ponovo su krenule, egotrip koji je vladao u Južnoj Africi počeo se uvlačiti i u Blancovu svlačionicu i problemi su se redali. I povjerenje javnosti polako je nestajalo, a pritisak postajao veći. Pritisak koji Blanc očito nije znao podnijeti, barem ne u trenutku kada je protiv sebe imao svjetskog i europskog prvaka Španjolsku.
Francuski izbornik pokušao se potpuno zatvoriti i umrtviti utakmicu kako bi tako uništio španjolsku pas igru, što je donekle i išlo. Međutim, problem je u činjenici da nakon primljenog gola ova momčad nije reagirala: štoviše, djelovala je jednako nezainteresirano i bezidejno kao i u većem dijelu prvenstva. Ni desetak minuta prije kraja, kada više ništa nisu imali za izgubiti, Blancovi izabranici nisu pokazivali apsolutno nikakvu ambiciju da napadnu i pokušaju nešto. Ni Hrvatska se nije išla nadigravati s Španjolcima, ali Bilić je barem nešto pokušao i zamalo uspio, dok je Blanc samo promatrao.
Iako nakon kraha u Južnoj Africi možda i ne djeluje tako, ovaj je nastup za Francuze bio još jedna propast. Tek jedna pobjeda, nad slabašnim Ukrajincima, užasne predstave u svim ostalim utakmicama, katastrofalna forma najboljih igrača, ponovni međusobni sukobi... Od moćne, agresivne i napadačke Francuske nismo vidjeli ništa – 'tricolori' su bili možda i najdosadnija i najjalovija momčad prvenstva.
