Iznošenjem slika iz moje kuće učinjena je agresija na mene i moju obitelj, na kolekcionarstvo, ali i na umjetnost kao takvu – rekao je Ivo Sanader, nekadašnji premijer, a danas multioptuženik koji već danima pred sudom iznosi svoju obranu u slučaju Fimi medija. Čovjek spašava vlastitu kožu, pa njegove izjave treba gledati u tom kontekstu. Na primjer, one kad je sam sebe proglasio najuspješnijim hrvatskim premijerom ili kad je ustvrdio da je u njegovom materijalnom situiranju, koje se mjeri milijunima eura, važnu ulogu odigrala okolnost da otkad je u politici nije morao platiti ručak.

Javnosti je danas poznato da Sanader ima bogatu zbirku umjetnina. Vrijednost njegove zbirke procijenjena je na oko milijun eura. Sud upravo utvrđuje na koji je način stekao takvo blago. Optužnice govore o mahnitoj korupciji. Država je stavila šapu na njegovu imovinu dok se ne dokaže njeno porijeklo. Teško se moglo izbjeći da se transfer umjetnina iz njegove vile u državni depo ne pretvori u, kako on kaže, medijski šou zanimljiv svekolikom hrvatskom pučanstvu. Ali, kako se rješavanje jednog korupcijskog slučaja, u kojem je optuženi ljubitelj umjetnosti, može smatrati napadom na 'umjetnost kao takvu'? Može, na isti način na koji razni ovdašnji banditi djelovanje pravne države prema njima proglašavaju napadom na Hrvatsku 'kao takvu'. Upravo tako djeluje i Sanaderova tvrdnja: Ja sam umjetnost!