Prema izviješću koje je objavio ugledni Institut za razvoj poslovnog upravljanja (Institute for Management Development IDM) iz Lausanne na rang listi od 61 zemlje Hrvatska je zauzela poražavajuće 58. mjesto, slabije od država koje obično doživljavamo nerazvijenima kao što su primjerice Jordan, Kazahstan, Kolumbija i Mongolija. Lošije od Lijepe naše pozicionirale su se samo Peru, Venezuela i Bugarska.

U 10 najuspješnijih dominiraju razvijene europske zemlje redom Švicarska, Danska, Luksemburg, Norveška, Nizozemska, Finska, Njemačka i Belgija. U ovu elitnu skupinu od neeuropskih zemalja uspjele su se probiti samo Kanada na osmom mjestu i Singapur na 10. Sjedinjene Države zauzele su 14. mjesto, a Slovenija 38. mjesto sa 34,9 od mogućih 100 poena.

IDM je rang listu sastavio prema trima kriterijima koji su nazvani: 1) ulaganje i razvoj, 2) privlačnost i 3) spremnost. Rezultati se temelje na 30 pokazatelja, od statističkih podataka do istraživanja stavova i mišljenja gospodarstvenika.

Prvi u obzir uzima ulaganja u domaće talente i obrazovanje u odnosu na javnu potrošnju, kao i kvalitetu obrazovanja u smislu odnosa broja nastavnika prema broju učenika. On također mjeri varijable kao što je strukovno osposobljavanje te ulaganje kompanija u obuku zaposlenika. U istoj kategoriji procjenjuje se i razvoj ženske radne snage kao i kvaliteta zdravstvene infrastrukture.

U drugoj kategoriji ocjenjuje se sposobnost zemlje da privuče talente iz drugih zemalja. Tu su uključeni indikatori kao što su primjerice troškovi i kvaliteta života, sposobnost privlačenja visokokvalificiranih stručnjaka te načini na koje poduzetnici privlače i zadržavaju talente. Također se ocjenjuju utjecaj odljeva mozgova na kompetitivnost, razine motiviranosti zaposlenih, plaće i porezi, osjećaj sigurnosti u smislu zaštite prava privatnog vlasništva i sl.

Faktor spremnosti procjenjuje uspješnost u investiranju u talente, uspješnost u njihovu razvoju te sposobnost da se privuku i zadrže talenti koja se očituje u dostupnosti vještina i kompetencija potrebnih za održavanje rezervoara talenata nužnih za funkcioniranje gospodarstva. Među ostalim, u toj se kategoriji ocjenjuje sposobnost obrazovnog sustava da zadovolji potrebe gospodarstva za talentima i vještinama. Konačno ona uzima u obzir i mobilnost studenata kao i rezultate na PISA testovima kojima se procjenjuje kvaliteta obrazovnog sustava.

Ove tri kategorije procijenjene su na temelju 30 čimbenika, a ocijenjene su ocjenama od 0 do 100. Hrvatska je dobila mizernu ocjenu 9,6 dok su države među prvih 10 ocijenjene ocjenama koje se kreću od 72 do 100 koliko ima najbolja Švicarska.

Hrvatska je najlošije pozicije zauzela u ocjenama sljedećih kvaliteta: kvaliteti visokog obrazovanja (60. mjesto), međunarodnom iskustvu (60.), kvaliteti učenja znanosti u osnovnoj školi (59.), financijskim vještinama (58.), kompetencijama menadžera (58.) te u ocjeni koliko sustav obrazovanja ispunjava potrebe tržišta (57.). Najbolje smo ocijenjeni u porastu radne snage (16.).