Postoji nešto nadrealno u prizoru navijača koji 2026. godine ulicama Splita nose simbolični Ajaxov lijes, prizivajući 1995. godinu i Hajdukove, ali i Ajaxove dane ponosa i slave, dok iz mase odjekuju nacistički i ustaški povici. Nije riječ samo o tome da je veličanje nacizma na svaki način odvratno. Radi se o tome da se čitav performans temelji na tipično huliganski zatucanoj predodžbi o nogometnom klubu, gradu i navijačkoj kulturi koji su se u međuvremenu dramatično promijenili.

Godine 1995. Hajduk i Ajax susreli su se u četvrtfinalu Lige prvaka. Ajax će te sezone postati prvak Europe, a Hajduk je igrao posljednje veliko europsko proljeće svoje zlatne generacije. Trideset i jednu godinu poslije sastaju se u Konferencijskoj ligi, donjem domu europskog kompetitivnog nogometa. Već ta činjenica dovoljno govori o tome koliko se europski nogomet promijenio. Ali promijenilo se još mnogo toga.

Kako je Ajax postao židovski klub

Ajax nikada nije bio židovski klub u formalnom, vlasničkom ili vjerskom smislu, već je njegova povezanost sa Židovima nastala iz geografije i povijesti Amsterdama. Prije Drugog svjetskog rata Amsterdam je imao jednu od najvažnijih židovskih zajednica zapadne Europe, dakle Ajax je nastao u gradu u kojem je židovsko stanovništvo bilo važan dio društvenog, kulturnog i sportskog života.

Nacistička okupacija pomela je tu zajednicu, no povezanost Ajaxa sa židovskim identitetom nije nestala. Naprotiv, u poslijeratnim desetljećima pretvorila se u jedan od najneobičnijih navijačkih fenomena europskog nogometa, toliko da ga je danas, u vrijeme izraelsko-palestinskog sukoba, ekstremno teško objasniti mlađim generacijama.

Suparnički navijači nekad su davno vrijeđali Ajaxove pristalice nazivajući ih Židovima. Ajaxovi navijači odgovorili su prisvajanjem tog identiteta. Počeli su se nazivati Superjoden, isticati Davidove zvijezde i izraelske zastave. U tome je bilo prkosa, navijačkog inata i svjesnog provociranja protivnika. Većina tih navijača pritom nije bila židovskog podrijetla.

Tako je nastao paradoks: klub koji nikada nije bio institucionalno židovski – puno prije bi to bio, recimo, londonski Tottenham – postao je jedan od najprepoznatljivijih nositelja židovske simbolike u europskom nogometu.

Ni Amsterdam nije grad iz 1995.

Današnji Amsterdam jedan je od najraznolikijih europskih gradova. Prema aktualnim statističkim podacima, u njemu živi 79.628 stanovnika marokanskog podrijetla, što je približno svaki dvanaesti stanovnik, a ogroman dio njih rođen je u Nizozemskoj.

Marokanska zajednica danas je važan dio amsterdamskog društva, njegove kulture i nogometnog života. Međutim ni tih gotovo 80 tisuća ljudi ne predstavlja jedinstven politički ili navijački blok te među njima postoje različiti identiteti, generacije, politički stavovi i klupske pripadnosti.

Današnji Ajax također je daleko od bilo kakve jednostavne etničke definicije. U njegovoj momčadi nalaze se marokanski reprezentativac Sofyan Amrabat, njegovi mlađi zemljaci Abdellah Ouazane i Rayane Bounida, ali i izraelski reprezentativac Oscar Gloukh. Uz njih, u ovom klubu igraju nogometaši iz Brazila, Nigerije, Obale Bjelokosti, Danske, Njemačke i drugih zemalja, što pokazuje koliko je besmisleno današnji Ajax promatrati kroz prizmu jedne nacionalnosti ili kulture. A još je besmislenije na isti način promatrati njegove navijače.

Neredi nakon gostovanja Maccabija pokrenuli promjene

Prijelomni događaj koji će uvelike odrediti značajne promjene na huliganskoj sceni Amsterdama dogodit će se u studenome 2024. godine, prije i nakon utakmice Ajaxa protiv Maccabija iz Tel Aviva. Događaji koji su pratili tu utakmicu pokazali su koliko je odnos između nogometa, židovskog identiteta, Izraela i Palestine postao složen.

Maccabijevi navijači inicirali su nerede, agresivno upadajući u amsterdamske kvartove naseljene pretežno Marokancima, skidajući palestinske zastave i uzvikujući antiarapske parole. Među navijačima Maccabija, javljali su tada nizozemski mediji, prepoznate su i frakcije sastavljene od pripadnika izraelske vojske.

Marokanci im, dakako, nisu ostali dužni – među njima je, prema izvješćima policije, bilo i ciljanog antisemitskog nasilja. Počinile su ga lokalne skupine huligana te je dio napada bio koordiniran putem komunikacijskih aplikacija. Nema dokaza da je riječ bila o organiziranoj akciji Ajaxovih navijača, no F-Side – koji Torcida smatra homogenom proizraelskom skupinom – nikad se nije ogradio od napada.

Čak su i Ajaxovi huligani shvatili da je vrijeme za promjene

Ipak, najkonkretniji dokaz toga koliko se Ajaxov svijet promijenio ne dolazi iz službene povijesti kluba, njegove svlačionice ili demografije Amsterdama, već iz srca najtvrđe navijačke scene.

U prosincu 2025. godine nizozemski dnevnik Trouw objavio je opsežno istraživanje o unutarnjem ustroju Ajaxova F-Sidea, jedne od najstarijih organiziranih navijačkih skupina u Europi. Povod su bili ozbiljni neredi na utakmici protiv Groningena koji tjedan ranije, kada je zbog pirotehnike i huliganskog performansa u čast preminulog pripadnika te skupine ona morala biti prekinuta.

Novinari su razgovarali s trojicom ljudi povezanih s F-Sideom te rekonstruirali složenu mrežu skupina, generacija i međusobno suprotstavljenih interesa. Ispostavilo se da F-Side nije monolitna, a još manje proizraelska ili židovska navijačka organizacija. Iza zajedničkog imena krije se niz manjih skupina – navode Ultras Amsterdam, South Crew, 76 Crew i Criminal Bombing Squad – koje se pretežno bave koreografijama, transparentima i grafitima, do različitih generacija huliganskih skupina povezanih s oznakom A.F.C.A.

F-Side vrlo je heterogeno društvo – čine ih veterani stare garde, mladi huligani, kvartovske ekipe, međunarodne veze i frakcije kojima je organizirano nasilje nerijetko važnije od samog nogometa. Prema Trouwu, starija generacija huligana danas je uglavnom u pedesetim i šezdesetim godinama te su fizičke obračune i nasilne akcije preuzele mlađe skupine, među kojima se spominju AFCA Youth, AFCA 4th i Amsterdam Hooligans.

Dio priče koji bi po pravilima huliganskog svijeta danas mogao iziritirati otvoreno profašističke frakcije Torcide svodi se na činjenicu da je određeni broj tih mlađih skupina, prema istraživanju Trouwa, povezan s huliganskim skupinama poljske Cracovije, uključujući Jude Gang i Opravcy Ultras. Neki od tih huligana iz Krakowa – grada čiju su židovsku zajednicu nacisti praktički uništili tijekom Drugog svjetskog rata – navodno su bili prisutni i na Ajaxovoj tribini tijekom utakmice protiv Groningena na kojoj su zabilježeni neredi.

Torcidin performans – stara navijačka karikatura

Sve to pokazuje da je suvremeni huliganski svijet danas nasilniji, fragmentiraniji i međunarodno bolje povezan nego 1995. godine. No ta raznolikost ne znači sklad unutar F-Sidea. Trouw je otkrio da su napetosti izazvane ratom u Gazi ozbiljno uzdrmale odnose u toj skupini, a spor oko izraelskih i palestinskih zastava doveo je navijačku tribinu na rub velikog unutarnjeg sukoba, sve dok nije pao dogovor kojim je dogovoreno isticanje samo triju vrsta zastava: Ajaxovih, amsterdamskih i nizozemskih.

Činjenica da su s tribine koju okupiraju najradikalniji ultrasi prema opisanom internom dogovoru uklonjene izraelske, ali i palestinske zastave donijela je Ajaxovoj upravi značajno olakšanje. Ispalo je da su sukobi među samim navijačkim skupinama izrodili kompromis koji nisu uspjeli postići desetljećima pregovora. Bilo kako bilo, jedna od najpoznatijih navijačkih tribina koje su desetljećima njegovale izraelsku i židovsku simboliku morala je prihvatiti da ta simbolika više nije zajednički nazivnik svih njezinih pripadnika.

To je stvarnost Ajaxove navijačke scene u 2026. godini, i upravo tu splitski performans dobiva grotesknu dimenziju. Dok Torcida pokušava oživjeti navijački sukob iz 1995. godine, koristeći nacističku ikonografiju i stereotip o Ajaxu kao židovskom klubu, sami Ajaxovi ultrasi već su morali redefinirati odnos prema simbolima na kojima se temelji taj stereotip.

Naravno, stvar je kompleksna i nitko ne tvrdi da se europski huliganizam preko noći odrekao rasizma, antisemitizma ili političkog ekstremizma. Ali čak se i u tom svijetu identiteti mijenjaju, savezništva preslaguju, a nekadašnje svetinje postaju predmet unutarnjih sukoba. Torcida je, međutim, pokušala rekonstruirati navijačku predstavu staru trideset i jednu godinu, kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo. Ajaxovi huligani možda nisu postali bolji ljudi, no barem više ne žive u potpuno istom simboličkom svijetu kao 1995. godine.

Huliganski svijet više nije onaj iz devedesetih

U europskom nogometu devedesetih etnički i vjerski stereotipi često su funkcionirali kao jednostavne navijačke oznake. Jedni su bili 'Židovi', drugi 'katolici', treći 'protestanti', četvrti 'Turci'. Takvi identiteti nisu nestali. Ali europski gradovi, nogometni klubovi i navijačke skupine danas djeluju u drukčijim društvenim okolnostima.

Globalizacija nogometa, migracije, politički sukobi i nove generacije navijača učinili su stare podjele znatno složenijima, a Ajax je savršen primjer za to. Klub s povijesnim židovskim identitetom ima marokanske i izraelske reprezentativce u istoj svlačionici te su njegovi najvatreniji navijači desetljećima nosili izraelske zastave, ali su se zbog rata u Gazi morali dogovoriti da ih više ne ističu na svojoj tribini.

Što je onda Torcida jučer zapravo pokopala?

S druge strane, Torcida je očito željela evocirati 1995., vrijeme velikog Hajduka, velikog Ajaxa i drukčijeg europskog nogometa. Nostalgija za tim razdobljem razumljiva je nakon 16 godina izbivanja iz glavne faze europskog natjecanja. Problem nastaje kada se retro navijačka provokacija pretvori u veličanje nacizma. Nacistički logori nisu i ne mogu biti dio duhovite navijačke mitologije, Auschwitz nikako nije metafora za nogomet, a Hitler nije i ne može biti rekvizit kojim se dokazuje odanost Hajduku – neka ekipa iz jučerašnjeg kortea o tome malo priupita ekipu iz 1995. godine.

No Torcida bi se možda još više trebala zabrinuti zbog druge razine promašaja: oni koji su željeli poniziti Ajax pozivanjem na njegov židovski identitet pokazali su da vrlo malo razumiju što je Ajax danas. U svijetu u kojem se i sami Ajaxovi ultrasi moraju dogovarati oko izraelskih i palestinskih zastava splitski korteo izgleda kao pokušaj oživljavanja stare navijačke karikature. Zato je jučerašnji performans ne samo glup i protuzakonit, već i zarobljen u prošlosti – Torcida je ulicama Splita nosila Ajaxov lijes, a zapravo demonstrirala koliko je teško pokopati vlastite mitove.