Ukrajinske snage provele su veliku podzemnu operaciju kod Kupjanska, koristeći stare plinovode kako bi zaobišle ruske položaje i napale neprijatelja s leđa. Tijekom operacije nazvane 'Veles' ukrajinski vojnici prošli su više od 15 kilometara podzemnim tunelima, a prema tvrdnjama ukrajinske vojske, zarobili su više od 30 ruskih vojnika i ubili više od stotinu. Riječ je o novom obliku ratovanja u kojem se borbe vode u mraku, u cijevima širokim tek nešto više od metra, daleko od dronova koji su površinu pretvorili u opasno bojište
Takozvani podzemni rat kod Kupjanska u Harkivskoj oblasti traje već mjesecima, piše The Wall Street Journal, čiji su novinari razgovarali s pripadnicima ukrajinske 13. brigade 'Hartija'. Ukrajinska Nacionalna garda u četvrtak je objavila i pojedinosti operacije 'Veles', nazvane prema slavenskom bogu podzemlja.
Ruske snage početkom godine počele su koristiti napuštene plinovode iz sovjetskog razdoblja kako bi neopaženo prolazile ispod ukrajinskih obrambenih položaja. Umjesto prelaska minskih polja, rijeka i područja pod neprestanim nadzorom dronova, vojnici su se kretali pod zemljom te na odabranim mjestima probijali izlaze na površinu.
Takva taktika omogućavala im je da se pojave iza ukrajinskih linija, uspostave položaje za lansiranje dronova i potom ponovno nestanu u podzemnim cijevima.
vezane vijesti
Ukrajinci su promijenili taktiku
Ukrajinske snage isprva su pokušavale zaustaviti rusko napredovanje uništavanjem izlaza iz plinovoda, koristeći topništvo i napade iz zraka. No takav pristup nije donio željene rezultate. Kada bi ukrajinski vojnici uništili jedan izlaz, Rusi bi jednostavno iskopali novi prolaz do cijevi. Zato je ukrajinsko zapovjedništvo odlučilo promijeniti strategiju i krenuti za protivnikom pod zemlju.
'Rusi su vjerovali da su podzemni prolazi njihovo sredstvo za zaobilaženje naše obrane. Proučili smo njihova iskustva, nadmudrili ih na njihovu terenu i tu prijetnju pretvorili u prednost', poručio je zapovjednik korpusa 'Hartija', general Ihor Obolenski.
U operaciji 'Veles' sudjelovalo je nekoliko ukrajinskih postrojbi, uključujući pripadnike Nacionalne garde, vojne obavještajne službe i jedinice za upravljanje bespilotnim letjelicama. Ukrajinske snage tvrde da su pod zemljom prošle više od 15 kilometara, dok su druge postrojbe napredovale na površini, uz potporu dronova. Time su ruski položaji bili izloženi napadima iz više smjerova.
Borbe u mraku, među vrećama pijeska i tijelima poginulih
Uvjeti u kojima se vode podzemne borbe iznimno su teški. Plinovodi su široki približno 1,2 metra, a nalaze se nekoliko metara ispod površine. Vojnici se njima kreću pogrbljeni ili pužući, često jedan iza drugoga.
Prema svjedočanstvima ukrajinskih vojnika za Wall Street Journal, ruske su snage unutar cijevi izgradile sustav improviziranih utvrda. Od vreća s pijeskom podizale su barikade, postavljale mitraljeze te kopale dodatne prostore u kojima su vojnici mogli boraviti mjesecima.
U nekim slučajevima suprotstavljene strane dijelilo je samo nekoliko metara. Borbe se vode teškim mitraljezima i drugim oružjem, a vojnici moraju koristiti plinske maske i zaštitu za sluh. Dodatne probleme stvaraju ograničen prostor, nedostatak svježeg zraka i neugodni mirisi plina i tijela poginulih vojnika.
Kako bi izbjegli izravno izlaganje ljudi opasnosti, Ukrajinci su u cijevi slali i daljinski upravljana kopnena vozila. Neka su nosila eksploziv kojim su rušene ruske barikade, dok su druga bila opremljena oružjem. No ni takva vozila nisu se uvijek mogla probiti kroz prepreke, nagomilanu zemlju i tijela poginulih.
Prema tvrdnjama brigade 'Hartija', tijekom podzemnih sukoba poginulo je više od 100 ruskih vojnika, a najmanje 30 ih je zarobljeno.
Zašto vojnici radije odlaze pod zemlju?
Iako se borbe u skučenim tunelima čine iznimno opasnima, pojedini ukrajinski vojnici rekli su svojim zapovjednicima da ih smatraju manje rizičnima od boravka na površini. Razlog su sve brojniji dronovi koji gotovo neprestano nadziru bojište i napadaju svako uočeno kretanje.
Pod zemljom nema takve prijetnje, ali vojnici se suočavaju s potpuno drukčijim izazovima. Nema dnevnog svjetla, GPS signal nije dostupan, a pouzdana radiokomunikacija iznimno je otežana.
Zato je operacija zahtijevala posebnu fizičku i psihološku pripremu, kao i razvoj sustava za navigaciju, komunikaciju i opskrbu pod zemljom.
Ukrajinske snage pritom nisu samo koristile postojeću infrastrukturu, nego su morale osigurati prolaze, organizirati logistiku i koordinirati napade s postrojbama na površini.
Stari sovjetski plinovodi postali novo bojište
Ukrajina ima razgranatu mrežu plinovoda i naftovoda iz sovjetskog razdoblja, koja je desetljećima služila za dopremu ruskih energenata prema europskim državama. Dio te infrastrukture sada ima potpuno drukčiju namjenu. Ruska vojska već je koristila plinovode tijekom borbi u Kurskoj oblasti, a sličnu taktiku pokušala je primijeniti i kod Časiv Jara, gdje nije ostvarila željeni rezultat.
Takav način ratovanja nije novost u vojnoj povijesti. Tuneli su korišteni tijekom Prvog svjetskog rata, u Vijetnamu i u novijim sukobima na Bliskom istoku. No razvoj dronova i preciznog naoružanja ponovno je povećao njihovu važnost.
Mark Cancian, stručnjak američkog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), za Wall Street Journal ocijenio je da se podzemno ratovanje vraća kao odgovor na suvremeno precizno oružje, uključujući projektile i bespilotne letjelice.
Ukrajinski vojnici upozoravaju da Rusija već obučava posebne postrojbe za takve operacije, što bi moglo značiti da će se borbe ispod površine proširiti i na druge dijelove bojišta. Mreža plinovoda iz sovjetskog razdoblja proteže se i izvan Ukrajine, uključujući dijelove istočne Europe, zbog čega razvoj takvih taktika pozorno prate i druge europske vojske.
