UNATOČ NESUGLASICAMA JOVANOVIĆ JE OTVOREN ZA KOALICIJU S TADIĆEM

Biste li ušli u koaliciju sa strankom predsjednika Borisa Tadića nakon izbora i postali ministar u nekoj vladi koju bi predvodila Demokratska stranka (DS)?

Borim se za priliku da vodim Srbiju godinama. Izašao sam iz Demokratske stranke zbog toga što je ona odlučila Srbiju voditi putem Vojislava Koštunice, povlačeći je s puta Zorana Đinđića. Upućeni smo jedni na druge, iako vrlo često za Borisa Tadića i Tomislava Nikolića (Srpska napredna stranka) zapravo nije moguće utvrditi tko je čija kopija. Vidim razliku između njih i između tih dviju stranaka. Maksimum Tome Nikolića i naprednjaka jest tragikomična transformacija koja je svoju potvrdu dobila danas (petak), kada on i njegov zamjenik Aleksandar Vučić, ljudi koji su bili kartografi nesreće zemlje, beznađa naroda, povlačeći granice do Virovitice, Karlovca, Karlobaga i Ogulina, po Beogradu šeću sa bivšim gradonačelnikom New Yorka Rudolphom Giulijanijem, nastojeći tako dokazati da su oni 'drugi' ljudi. To što su učinili njihov je maksimum. Činjenica je da više nisu prijetnja zemlji zbog svoje politike, nego samo zbog svoje nesposobnosti i nemoći da efikasno odgovore na izazove kojih je Srbija prepuna.

S druge strane, u Demokratskoj stranci imam puno prijatelja. Mnogo birača DS-a na izbore izlazi podijeljenih osjećaja - između lojalnosti stranci u kojoj su proveli čitav svoj život i za koju ih vežu sjećanja na Zorana Đinđića i potrebe da zajedno sa mnom politički mijenjaju zemlju onako kako bi željeli u stranci koja nije spremna na to. U interesu je jedino program i posao koji ćemo raditi u odnosu na DS. O tom poslu sada govorim, a Tadić o njemu šuti. Nakon izbora mislim da će on biti taj koji bira. Ja sam svoje izbore već napravio i mogu činiti samo ono za što sam dobio podršku ljudi. Budući da on šuti o poslovima, ne isključujem mogućnost da, nakon izbora, on prihvati te moje poslove dijelom kao svoje. Oni, logično, i jesu bili njihovi. Na njih nije odgovarao ili je bio neefikasan u odgovorima, tako da bi ta opcija u kojoj bi postigli suglasnost oko ključnih političkih odluka za mene bila dovoljna osnova da poduprem vladajuće.

Kritični ste prema predsjedniku Tadiću i njegovoj stranci, ali izgleda da ste vi ipak upućeni jedni na druge?

Da, i to nije za mene neka zla kob. On i ja smo lideri jedinih dviju proeuropskih stranaka u zemlji koje mogu samostalno politički djelovati. Po mom mišljenju, on je u svom vodstvu neodgovoran, previše osoban i neprihvatljivo neefikasan. U svakom njegovu uspjehu LDP je stavio svoju glavu gdje njegovi suradnici nisu smjeli 

pogledati, a kamoli kročiti. Ne tražim nikakvu zahvalnost zbog toga, ali na tim činjenicama se zasniva moja kritika Tadićeve politike. To nije izraz moje želje da budem na njegovu mjestu ili želje da LDP bude na mjestu DS-a, nego prije svega vrsta pritiska koji je potrebno izvršiti kako bi taj čovjek sa svojom strankom počeo zajedno s nama raditi taj posao u kojem mi bez te šire podrške mnogo više simboliziramo određene vrijednosti i ideje nego što ih ostvarujemo.
174223,174061,5146,188568Hoće li on izabrati Ivicu Dačića iz Miloševićeva SPS-a prije nego vas, ako bude mogao birati?

Nadam se da je Boris Tadić svjestan činjenice da osam godina vodi zemlju i da u ovom trenutku treba razmišljati o partnerima s kojima će u toj zemlji moći napraviti nešto više od puke vlasti koju je i do sada imao s Dačićem. S Dačićem će zemljom vladati, ali je neće mijenjati. Sa mnom i LDP-om i divnim svijetom, koji nas podržava, Srbiju ćemo promijeniti.

Vi ste političar koji otvoreno proziva Republiku Srpsku da je nastala na zločinu te govorite o potrebi da Srbija ostavi Kosovo iza sebe. Stižu li vam prijetnje smrću zbog takve politike, jer se ste jedni koji o tome otvoreno govori u Srbiji?

To je već 15 godina pleonazam u mom životu. Kao što je dio vaše svakodnevice kava s poznanikom ili šetnja nekim dijelom grada, tako je i to. Nema razlike između cipela koje uzimam svakoga jutra i činjenice da će nešto novo podmuklo biti ispred mene, ali živim s tim i ne bih se žalio. Mnogi su ljudi prošli mnogo gore od mene i teže im je danas nego meni. Ja to čak i ne smatram cijenom koju čovjek treba platiti, to je kao klima, ne možeš na nju utjecati. Mislim da to nije zbog toga što ja drugačije mislim o tome što se prije 15 ili 10 godina događalo u našim životima. To je prije svoga zbog svega što ja želim učiniti sutra.

NIJE DOVOLJNO ŠTO SE NE UBIJAMO

Kako gledate na budućnost Srbije i kako je izvući iz radikalno desnog diskursa?

Nije Srbija u tom desnom diskursu, kako vi to kažete. Na prvi pogled tako izgleda, ali kada pogledate politički život zemlje, onda vidite samo marginalne stranke koje tamo negdje u sjeni otvoreno nastupaju kao neka ekstremna desnica. Problem je s našim društvom što je previše zatrovano, osuđeno na život u živom blatu, nesposobno da razumije suvremeni svijet. Zato je umjesto kriznog menadžmenta i nekih ad hoc politika, potreban dogovor koji bi unio nužni mir u naše ljude, koji ne znaju što će im se sutra dogoditi i zbog toga su frustrirani i uplašeni i zbog toga pružaju otpor svakoj promjeni. U pravilu su promjene u Srbiji završavale uvijek tragedijama. Svi procesi koji su u Srbiji započeti, završavali su tako da je Srbija bila u gorem stanju nego kada su oni započinjali. Iz današnje perspektive, devedesete izgledaju bajkovito. Naša privreda je na 30 posto od one iz devedesete - obrazovanje, zdravstveni, mirovinski sustav, svi elementi našeg društva danas su u mnogo gorem stanju nego što su bili prije 20 godina.

Vezane vijesti

Kako gledate na hrvatsko-srpske odnose i kako ih unaprijediti?

Meni nije dovoljno to što se ne ubijamo. Dobro je što je prisutna ta naknadna pamet pa se složimo oko onoga što je bilo, ali mene više zanima što je potrebno učiniti da bismo mogli odgovoriti na pitanje što želimo jedni od drugih i što ćemo zajedno napraviti u vremenu koje je pred nama kako bi afirmirali individualne interese i kroz zajednički rad podigli konkurentnost Srbije i Hrvatske. Niste vi valjda ušli u Europu da biste podijelili sudbinu jednog malog naroda koji ima pravo da bude glasačka mašina i da nekim čangrizanjem skreće pažnju na sebe. Ako smo ozbiljni ljudi, a jesmo, i ako su nam narodi i društva ozbiljni, a jesu, onda ta ozbiljnost treba biti potvrđena kroz ambiciju formuliranja jednog horizonta pred nama i zajedničkog rada, kako bi se on popunio onim sadržajem koji će skrenuti pažnju na nas, na drugačiji način od onoga karakterističnog i tradicionalnog. Nama su se samo bavili kada smo stvarali štetu sebi i prijetili štetom drugima. Želim da budemo društva i zemlje koje će svojim odnosom afirmirati vrijednosti koje će biti korisne za nas i za druge, u toj mjeri da će svi na nas upućivati.

Koje je vaše mišljenje vezano uz hrvatsku tužbu za genocid i srpsku protutužbu?

Srbija je na Hrvatsku tužbu odgovorila kontratužbom, tražeći argumentaciju za zločine iz devedesetih u Drugom svjetskom ratu. Što se tiče Hrvatske, njoj jednostavno ostavljam da vodi taj spor na sudu ili da prihvati dogovor sa Srbijom. Moja obaveza je da zemlju vodim drugim putem i da vodim drugu politiku u kojoj ću donijeti odluku o povlačenju tužbe jer ona je besmislena i izraz političke nemoći i frustriranosti, a ne iskrene želje da se jedna zemlja kazni za genocid. U suprotnom, ne bismo se sjetili svega toga 15 godina nakon Oluje.

MI SMO UPUĆENI JEDNI NA DRUGE

Neki smatraju da nije dobro da europski diplomati kada dolaze u Beograd pokazuju Srbiji Hrvatsku kao primjer?

Meni su draži primjeri iz Hrvatske, nego primjeri Eskima. I mislim da je unatoč svim razlikama, i onim umjetnim koje se stvaraju, mnogo lakše shvatiti u kojim se okolnostima nalazimo ako gledamo što je napravljeno kod vas u Hrvatskoj ili u Sloveniji. Što radi Crna Gora, da naučimo nešto iz lekcije Makedonije, što se događa kad zemlja stane u procesu tranzicije i euroatlantskih integracija, nego da svoje primjere tražimo u Irskoj, Švedskoj, Finskoj ili baltičkim republikama. Europa je napravljena na primjeru onih koji su prirodno upućeni jedni na druge, na partnerstvu Njemačke i Francuske, a ne na nekim odnosima koji bi se zasnivali na uvjerenju da se ne gledamo jer smo frustrirani činjenicom da smo toliko slični jedni drugima.

Koliko mislite da ćete dobiti postotaka glasova na izborima vi osobno i vaša Liberalno-demokratska stranka?

Radim svakog dana na tome da imam što više podrške. Okupljamo ljude oko sebe i to je ono što je važno. To je jedan drugi svijet, to više nisu samo visokoobrazovani ljudi, intelektualci ili mladi koji su odrasli uz kompjutor i internet, a to je prije svega posljedica života koji postoji u toj našoj politici. Sada se krećemo po statistikama koje su nepouzdane zbog nedovršenosti našeg političkog života, između osam i deset posto, uz gotovo milijun ljudi koji će izaći na izbore, a još uvijek ne znaju za koga će glasati. I među kojima se, prema procjenama, nalazi još toliko birača koliko mi već imamo iza sebe.

Neki kažu da mladi izlaze na izbore iako ne znaju ništa o politici?

Ne treba generalizirati. Ima onih koji izlaze na izbore jer im se sviđam na motoru ili bordu, a ima onih koji razumiju moju poruku kojom se obraćam - da na prvom koraku u životu definiraju taj put kao siguran, a ne kao minsko polje.