Dok aktualni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić u pripremama za svibanjske izbore samo nastavlja kampanju za koju tvrdi da traje stalno, SDP-ov kandidat za tu fotelju Rajko Ostojić polako stvara vizure svoje utrke za gradsku kuću. Po anketama Bandić još uvijek osjetno vodi što je, po mišljenju analitičara, (i) posljedica dvojne Ostojićeve pozicije – ministarske i kandidatske. No zanimljivo je proanalizirati što je Ostojić učinio i što propustio učiniti kao ministar, kakve su njegove liderske sposobnosti i ima li ključ za otvaranje gradskih vrata
Iako Milan Bandić ima 'dosta utakmica u nogama' i u kampanjama za lokalne izbore nije na nepoznatom terenu, od posljednjeg izbora za gradonačelnika ima i dva poraza – jedan na predsjedničkim, a drugi na parlamentarnim izborima. Rajko Ostojić pak nominiran je za gradonačelničkog kandidata kao jedan od najpopularnijih ministara u Milanovićevoj Vladi. Uz tu činjenicu, kao i najave niza reformi u zdravstvenom sustavu te vrlo dobre javne nastupe još je u Bandićevoj sjeni. Opravdanje za to politolog Berto Šalaj vidi, među ostalim, u činjenici da Ostojić 'sjedi na dvije stolice'.
'Nemoguće je bilo očekivati da netko u sustavu zdravstva za godinu dana popravi ono što je godinama išlo krivo, pa je i teško ocjenjivati što je uspio kao ministar. No tu se otvara ključno pitanje – je li SDP-u gradonačelnička funkcija u Zagrebu važnija od hrvatskog zdravstvenog sustava? Nismo dobili jasan odgovor ni od Milanovića, ni od Ostojića. Odgovor je implicitan: važnija im je funkcija gradonačelnika i to nije dobro', smatra Šalaj.
Podsjeća na činjenicu da je sâm Ostojić na početku ministarskog mandata govorio kako mu je 'životna misija reformirati sustav zdravstva te ga napraviti kvalitetnijim i učinkovitijim', što je po Šalajevom mišljenju bio 'veliki izazov za što je trebala iznimna politička hrabrost'. 'Najava kandidature za zagrebačkog gradonačelnika preko noći je bacila u vodu priče o životnoj misiji, jer ide u novu političku borbu, iako nije završio posao kojeg se prihvatio', konstatira Šalaj.
Po njemu, Ostojić je već prihvaćanjem kandidature za gradonačelnika morao podnijeti ostavku na mjesto ministra zdravlja kako bi 'barem malo ublažio neugodan osjećaj dijela građana' jer, očito, igra na kartu da će u jednoj fotelji nakon izbora 19. svibnja ipak sjediti. U slučaju pobjede, navodi Šalaj, napustit će ministarstvo iako nije, niti je mogao završiti planirane programe i projekte, a u slučaju poraza 'vratit će se u fotelju ministra, iako je htio biti gradonačelnik'.
Predsjednik Hrvatske liječničke komore Hrvoje Minigo priznaje kako je 'nesporna pozitivna aktivnost ministra zdravlja u cilju rješavanja brojnih otvorenih pitanja na unapređenju hrvatskog zdravstvenog sustava, kao što su npr. smanjenje lista čekanja ili nastavak uvođenja informatizacije u sustav zdravstva'. Navodi i kako je 'godina dana objektivno prekratak rok da bi se sagledali ili ocijenili svi učinci donesenih odluka'.
O tome je li se ministar Ostojić u proteklom vremenu više bavio svojim i PR-om ministarstva ili su se stvari u sustavu zdravstva doista i popravile, Minigo kaže kako je 'razumljivo da nadležno ministarstvo i ministar trebaju javno obznaniti svoj rad, a na krajnjim korisnicima sustava je zadatak procijeniti koliko donesene odluke imaju pozitivnog učinka'.
Dok na upit ima li Rajko Ostojić liderskih, pa i menadžerskih sposobnosti voditi Grad Zagreb i koliko, zapravo, poznaje probleme svog grada i sugrađana, Minigo odgovara kako 'vjeruje da je objektivna procjena kvalitete sposobnosti kandidata rezultirala isticanjem kandidature', politolog Šalaj upozorava na jednu koincidenciju.
'Možda sam u krivu, ali nisam vidio neke velike razlike u rejtingu između Davora Bernardića i Rajka Ostojića koje bi bile toliko dramatične. Poslije su to i ankete pokazale. Unatoč tome što su ga percipirali kao jednog od boljih ministara, građani nisu baš uvjereni da može izvući grad iz krize i učiniti ga boljim mjesto za život', smatra Šalaj.
Đula Rušinović Sunara, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, razočarana je što od ministra Ostojića puna tri mjeseca ni glasa na prijedlog o pristupanju izradi novog Zakona o zaštiti prava pacijenata. U nekoliko su mu se navrata prethodno pismeno obraćali, čak se i sastali, no bez pozitivne reakcije.
'Umjesto da posluša i iskoristi naše iskustvo, tiska na stotine tisuća letaka i dijeli ih po bolnicama bacajući tako novac bez rezultata. Pitam koliko to košta i kome služi ta anketa, osim u njegovoj kampanji. Još je i svoju sliku stavio', primjećuje Rušinović Sunara.
Navodi i kako su 'očekivali daleko više, jer je Ostojić davao znatno veće nade za promjene od svih ministara do sada' i stoga su udruge za zaštitu prava pacijenata 'jako razočarani što obećano nije napravio'. Po njoj, 'očito se bavio svim i svačim, ali ne i pacijentom'.
'Ako će se baviti medicinom i pacijentom kao bolesnikom, neka bude doktor. Ako će se baviti sustavom zdravstva i pacijentom kao čovjekom, neka bude ministar. Stoga ne želim davati nikakve komentare o njemu ni kao osobi, ni kao ministru. Na njemu je da kaže želi li biti ministar ili gradonačelnik. Kakav će gradonačelnik biti i hoće li i Zagrepčanima isto tako godinu dana govoriti da će nešto napraviti, jer je sve čuo i razumio, to ne znam. No, ako čuje i razumije, treba i nešto napraviti', konstatira Đula Rušinović Sunara.
Kandidat Ostojić pretkampanju je tek počeo. Ministar Ostojić prošao je više od četvrtine mandata. I za kandidata, i za ministra ima još vremena popraviti pozicije. No uz odlučnost na riječima u oba je slučaja, posve jasno, potrebna i transformacija obećanja u konkretna djela.
